Hadis-i-šerif glasi: “Najbolji od vas je onaj koji učini pokajanje 'tawba' odmah nakon što je počinio grijeh.” Najteži grijesi su nevjerovanje, licemjerje i napuštanje vjere ili otpadništvo (irtidâd).
Osoba koja nije postala musliman, ili koja to odbije, naziva se nevjernikom (kâfir). Nevjernik koji se pretvara da je musliman da bi prevario muslimane naziva se licemjerom (munafik) i (zindiq). Osoba koja postane nevjernik dok je bila musliman počinila je otpadništvo (irtidad). Osoba koja počini otpadništvo naziva se otpadnikom (murtad). Ako ove tri vrste ljudi iskreno vjeruju srcem, sigurno će postati muslimani.
Sljedeća zapažanja su data u knjigama pod naslovom Berîqa i Hadîqa, u poglavlju koje govori o katastrofama nastalim putem govora, kao i u knjizi Majma'ul-anhur: “Ako musliman, i muškarac i žena, da izjavu ili počini djelo [svjesno i bez prinude] za koje znaju da islamski učenjaci jednoglasno definiraju kao jednu od izjava ili djela koja će uzrokovati da neko postane nevjernik, oni će izgubiti svoj iman i postati a murtad (otpadnik), čak i ako je izjava data ili je djelo počinjeno u šaljive svrhe ili bez stvarnog razmišljanja o njegovom značenju. Ova vrsta neverice se naziva kufr-i-inâdî. To dovodi do toga da neko postane otpadnik, da to čini namjerno, čak i ako ne zna da izjava ili djelo o kojem je riječ uzrokuje stanje nevjere. U ovom slučaju se naziva stanje nevere u koje je ušlo kufr-i-jahlî. Jer, farz je da svaki musliman pojedinačno nauči one islamske činjenice koje im je naređeno da znaju. Ne znati to je, dakle, težak grijeh, umjesto izgovor. Ljudi koji su izgubili svoj iman putem kufr-i-inādîa ili kufr-i-jahlî također će izgubiti svoj nikah (stanje u braku prema islamskom kanonskom kodeksu). Ono što musliman musliman, koji je na ovaj način izgubio nikah, treba da uradi jeste da prvo dobije verbalno punomoćje od svoje žene, da obnovi svoj nikah kroz proces koji se naziva tajdîd-i-nikâh, koji se obavlja u prisustvu dva (muslimana) svjedoka ili među džematom u džamiji. Ako musliman greškom ili na način koji se može tumačiti ili pod prisilom da izjavu koja izaziva nevjerstvo, on neće postati otpadnik niti izgubiti svoj nikah. Ako osoba svjesno da izjavu koja je predmet neslaganja među islamskim učenjacima o tome da li je treba navesti uz djela koja izazivaju stanje otpadništva, ona neće postati otpadnik, iako bi trebala učiniti tevbu, reći istigfâr, i obaviti tadždid-i-nikah za marginu sigurnosti.” Ne može se očekivati da će musliman koji ide u džamiju pasti u otpadništvo putem kufr-i-inâdîja ili kufr-i-jahlîja. Međutim, budući da je konačno navedena vjerovatnoća samo ljudska, a musliman se u svakom trenutku može naći u nevolji otpadništva, (ljudi zaduženi za obavljanje javnih namaza i koji se prozivaju) imami u džamijama čitaju određenu dovu, da džemat (tj. džemat muslimana) ponavlja za njima, čime se izvršava naredba koja je napisana u hadisi šerifu, “Obavljajte tadždid-i-iman govoreći: 'Lâ ilâha il-l-Allah'.” Dova glasi ovako: “Allahumma innî uîdu an ujaddid-al-îmâna wa-n-nikâhu tajdîdan biqawli lâ ilâha il-l-Allah Muhammadun rasulullah.”
Svako vjerovanje koje nije u skladu s vjerovanjem koje podučavaju “učenjaci ehli sunneta” naziva se devijacijom (“bid'at"Ili"dalâlat”) sa pravog puta. Održati bid'at je drugi najveći grijeh nakon nevjere. Aktivnost koja višestruko umnožava ovaj veoma teški grijeh je širenje bid'ata i prožimanje muslimana njime. Ono što bi trebalo prepustiti vladi da se bori protiv takve jadne aktivnosti jeste da izvrši teške kazne jereticima krivim za bezakonje, naučne sfere da daju zaštitne savjete, a stanovništvu da ih drži na udaljenosti i da izbjegava čitanje njihovih publikacija. Treba biti vrlo oprezan kako se ne bi zavarali njihovim lažima, klevetama i provokativnim govorima. Trenutno, “la-madhhabiyyas”, sljedbenici Mevdudija, Sejjida Kutba i neupućeni jeretici koji se nazivaju Tablîgh al-džamaat, i konačno lažni sufijski vodiči i lažni šejhovi koji se pojavljuju pod raznim maskama, iskorištavaju sve vrste sredstava u kako bi širili svoja pokvarena i devijantna uvjerenja. Oni spremaju sve vrste nezamislivih i nezamislivih trikova i zamki kako bi obmanuli muslimane i kako bi uz pomoć vlastitog nefsa i šejtana razbili i uništili “ehli sunnet”. Oni vode svoj hladni rat protiv “ehli sunneta” trošeći svoja lična bogatstva i milione dolara. Mladi ljudi treba da uče islam i pravi put (haqq) iz knjiga “učenjaka ehli sunneta”. Ljudi koji ne uče bit će uhvaćeni i utopljeni u poplavama bid'ata (jeresi) i dalâlata (aberacije), završavajući u katastrofama u svijetu i propasti u budućem svijetu. Vođe nosilaca bid'ata pogrešno tumače Kur'an al-kerim, dodajući namjerno iskrivljena značenja kao podršku svojim jeretičkim idejama u ime “otkrivanja istine u svjetlu ajata i hadisa”. Vođe devijanata (bidat) grupe daju pogrešna i pokvarena značenja Kur'anu. Koristeći ova nepravedno data značenja, oni tvrde da dokazuju svoje pogrešne ideje kroz ajete iz Kur'ana i hadisa. Samo oni koji znaju istinu (haqq) moći će se zaštititi od ovih ljudi. Gotovo je nemoguće da oni koji ne znaju istinu ne upadnu u zamke i vrtlog devijacije i jeresi. Ovi ljudi s heretičkim vjerovanjem postat će nevjernici ako je njihovo pogrešno vjerovanje u suprotnosti sa otvorenim vjerodostojnim učenjem Kur'an al-kerima i hadis-i-šerifa, koje jednoglasno saopštavaju (oni islamski učenjaci nazivaju) mudžtehid imama i (koja su) opštepoznati muslimanima. Ova vrsta nevjerstva se naziva “ilhad”, a oni koji padaju u ovaj položaj nazivaju se “mulhid”. Knjige koje podučavaju vjerovanje govore da se "mulhidi" smatraju nevjernicima bez nebeskih knjiga (mušrici).
Allah dželle-šanuhu će prihvatiti i tevbu koju čine nosioci bidata. Da bi napravili tevbu, takvi ljudi bi trebali nakratko naučiti (islamsko pravo vjerovanje se naziva) ehli sunnet, ispraviti svoje vjeroispovijesti u skladu s tim i odreći se svojih prijašnjih jeresi sa istinskim pokajanjem.
Ref: Ovi paragrafi su citirani iz knjige “Etika islama” stranica 165, koja je prijevod knjige Berîka napisao Abû Sa'id Muhammad bin MustafâHâdimî 'rahima hullâhu te'âlâ', koji je preminuo 1176. hidžri, 1762. godine nove ere u Konyi / Turska i knjiga Akhlâq-i-Alaî napisao je na turskom jeziku Ali bin Amrullah 'rahimahullahu te'âlâ', koji je preminuo 979. hidžri, 1572. godine nove ere u Edirneu / Turska. Cijelu knjigu i ostale vrijedne knjige možete pronaći na web stranici www.hakikatkitabevi.com.tr i preuzmite u PDF formatu za Adobe Acrobat Reader, EPUB formatu za iPhone-iPad-Mac uređaje i MOBI formatu za Amazon Kindle uređaj.
