Energetsko pitanje predstavlja jednu od najvažnijih prepreka pred punom normalizacijom odnosa Turske i Iraka, iako su se i jedni i drugi složili da se zalažu za novi početak nakon skoro dvije i po godine mraza.
Iako su se Turska i Irak složili da se zalažu za novi početak nakon skoro dvije i po godine hladnoće u odnosima i da započnu tehničke razgovore o saradnji u trgovini, ekonomiji i transportu; energetsko pitanje će vjerovatno biti jedna od najvažnijih prepreka pred potpunu normalizaciju bilateralnih odnosa.
Ministar vanjskih poslova Ahmet Davutoğlu je 10. novembra održao dva važna sastanka, jedan sa iračkim premijerom Nourijem al-Malikijem, a drugi sa ministrom vanjskih poslova Hoshyarom Zebarijem, koji su dali konkretne rezultate u procesu približavanja.
Prvo, dvije zemlje su odlučile da ponovo aktiviraju mehanizam političkog dijaloga na nivou podsekretara ministarstava vanjskih poslova, ali ovoga puta uz učešće visokih zvaničnika iz drugih ključnih ministarstava. Prvi ove vrste proširenog mehanizma održaće se u Ankari 6. i 7. decembra. Ovaj sastanak se smatra pripremnim za planirani sastanak strateškog partnerstva na visokom nivou u Turskoj koji će se održati ili krajem decembra ili početkom 2014. pod zajedničkim rukovodstvom premijera Recepa Tayyipa Erdogana i al-Malikija.
U međuvremenu, očekuje se da će ministri za saobraćaj, trgovinu i ekonomiju dvije zemlje posjetiti jednu drugu zemlju kako bi razgovarali o načinima produbljivanja saradnje u navedenim oblastima. Uspostavljanje novih željeznica između dvije zemlje, otvaranje novih graničnih vrata i povećanje obima trgovine od 12 milijardi dolara među zajedničkim su ciljevima dviju zemalja.
Očekuje se da će Al-Malikijeva posjeta biti prekretnica u odnosima između dvije zemlje nakon skoro dvije i po godine hladnoće. Erdoğan i Maliki su oštro kritikovali jedni druge tokom ovog perioda, ali izgleda da su uslovi nalagali da obe strane preduzmu korake jedna ka drugoj.
Dok al-Maliki pokušava da uđe u predizbornu kampanju u mnogo ugodnijoj poziciji nakon popravljanja veza s Turskom, on također ima teška vremena kod kuće zbog rastućih talasa terora koji ubijaju skoro 1,000 svakog mjeseca. Erdoğan s druge strane pokušava da revidira svoj stari savez s Malikijem suočen s njegovom problematičnom vanjskom politikom na Bliskom istoku, posebno u sirijskom teatru.
Bez obzira na razloge za približavanje, poboljšanje odnosa između Turske i Iraka uvijek je neophodno za stabilan Bliski istok, smatraju mnoge diplomate.
Ali postoji veliki ulog prije potpune normalizacije odnosa između dvije zemlje. Ovo su napori Turske da potpiše široke sporazume sa regionalnom vladom Iračkog Kurdistana (KRG) iako se vlada autonomne regije i centralna vlada još nisu mogle dogovoriti o tome kako će dijeliti prihode od nafte i prirodnog plina.
Irak je protiv potpisivanja ugovora trećih zemalja sa sjevernim Irakom, ali za Ankaru ovi sporazumi ne krše irački ustav. Ankara naglašava da je to bilo pitanje između centralne i regionalne vlade i uvjerava da će se pridržavati dogovora između Bagdada i Arbila od 83-17 posto. Iračka jurisdikcija predviđa da će prihodi od nafte biti podijeljeni između sjeverne i centralne vlade u procentima od 17 i 83.
Irak i dalje izražava svoju nelagodnost u vezi sa jednostranim sporazumima Turske sa sjeverom, ali nije glasno izrazio ovu kritiku tokom Davutoğluovog putovanja. Obje strane će razgovarati o tom pitanju i na tehničkom i na političkom nivou i pokušat će riješiti dugotrajno pitanje prije al-Malikijevog predstojećeg putovanja.
HDN
