Prekretnica u Libanu: Razoružanje Hezbolaha
Libanon se približava historijskom sporazumu o demontiranju vojne moći Hezbolaha. Sporazum, koji podržavaju Sjedinjene Američke Države, predlaže postepeno povlačenje izraelskih snaga iz južnog Libana u zamjenu za Hezbollahovo polaganje oružja.
Ovaj potez bi mogao redefinirati sigurnosnu dinamiku u Levantu. Za Tursku, to signalizira i priliku i izazov, posebno u promjenjivim jednačinama moći i energije u regiji.
Američka diplomatija i lokalni otpor
Prijedlog, koji je sastavio američki izaslanik Tom Barrack, postavlja razoružanje Hezbollaha kao prvi korak. Tek nakon toga uslijedili bi izraelski ustupci.
Ovakav redoslijed ljuti mnoge u Libanu, posebno bazu podrške Hezbolahu, koja to vidi kao predaju suvereniteta. Uprkos izvještajima UN-a koji pokazuju da je Izrael glavni prekršilac primirja, pritisak na Bejrut da se pridržava sporazuma raste.
Libanski predsjednik Joseph Aoun insistira na tome da samo državne snage trebaju nositi oružje. Međutim, kritičari kažu da nacionalna vojska nema snage da odvrati Izrael, posebno jer je i dalje u velikoj mjeri ovisna o američkoj vojnoj pomoći.
Energetska politika u istočnom Mediteranu
Pored sigurnosti, energija je ključna za plan razoružanja. Ako Hezbollah napusti vojnu scenu, to bi moglo utrti put novom gasnom savezu koji bi uključivao Izrael, Kipar i Libanon.
To bi omogućilo razvoj rezervi na moru i izvoz naftovodom u Evropu - sve bez uključivanja Turske. Ankara je dugo težila da bude ključno tranzitno čvorište za energiju između istočnomediteranskih i evropskih tržišta.
Funkcionalni trilateralni blok bi doveo u pitanje regionalne ambicije Turske i preusmjerio ekonomski utjecaj dalje od Ankare.
Netanyahuovo strateško korištenje energije
Izraelski premijer Netanyahu već pokazuje kako se energetski sporazumi mogu iskoristiti za političku polugu. Njegova nedavna prijetnja da će otkazati sporazum o plinu s Egiptom naglašava spremnost Izraela da poveže izvoz prirodnog plina s diplomatskim dogovorima.
Sličan pristup bi se mogao primijeniti i na Liban. Izrael bi mogao povezati saradnju u oblasti plina s provedbom razoružanja Hezbollaha, dodatno povećavajući svoju kontrolu nad budućnošću Libana.
Turska regionalna strategija je u opasnosti
Ankara smatra Levant ključnim za svoju geopolitičku strategiju. Pad Hezbolaha kao vojnog aktera mogao bi oslabiti iranski utjecaj, što je dobrodošla promjena za Tursku. Ali bi također mogao ojačati zapadno-izraelsku osovinu koja isključuje Ankaru.
Ovo novo savezništvo – koje uključuje Washington, Tel Aviv, Nikoziju i moguće Bejrut – riskira marginalizaciju Turske u regionalnim pregovorima o sigurnosti i energetici.
Prošlost i sadašnjost Ankare u Libanu
Turska nije novajlija u Libanu. Turske trupe već dugo služe pod mandatom mirovnih snaga UN-a. Ankara je također djelovala kao posrednik tokom prošlih političkih kriza, poput Sporazuma iz Dohe iz 2008. godine.
Pročitajte najnoviji članak iz Turkey Tribunea
Turska je ranije pokušala stvoriti zonu slobodne trgovine i bezviznog režima s Libanom, Sirijom i Jordanom. Iako je poremećena sirijskim sukobom, ova vizija bi mogla ponovo dobiti na snazi kako se regionalna dinamika bude mijenjala.
Turska je također predložila izvoz električne energije u Liban, signalizirajući svoju namjeru da proširi regionalne ekonomske veze.
Preporuke za politiku za Tursku
Stručnjaci preporučuju četiri stuba za obnovljenu strategiju Ankare za Liban:
- Održavati kulturni i meki uticaj na ljude.
- Jačanje bilateralne trgovine i investicija.
- Uravnotežiti izraelski i iranski utjecaj.
- Produbljivanje veza između Bejruta i Damaska.
Ovo je u skladu s novim vodstvom Libana, koje uživa podršku i Ankare i zemalja Perzijskog zaljeva. Rane diplomatske i ekonomske inicijative mogle bi omogućiti Turskoj da oblikuje Liban nakon razoružanja.
Sjeverni Liban: Strateška ulazna tačka
Turska vidi sjeverni Liban kao kapiju za utjecaj. Dubokomorska luka Tripoli mogla bi postati trgovinsko središte, posebno za Siriju i Irak. Turske kompanije su spremne ulagati u njenu modernizaciju.
Aerodrom Qlayaat i neaktivna rafinerija Beddawi također nude strateške prilike. Oživljavanje ovih lokacija moglo bi integrirati Tursku u buduće energetske i logističke mreže Libana.
Ovi projekti bi također služili široj strategiji Ankare za izgradnju ekonomskih i infrastrukturnih veza koje konkuriraju zapadnim inicijativama.
Sužavanje prozora za akciju
Iako je potpuno razoružanje Hezbolaha i dalje neizvjesno, zamah je jasan. Libanon je pod sve većim pritiskom da se pridržava zapadnih i izraelskih zahtjeva, posebno u energetskom sektoru.
Turska mora brzo djelovati kako bi izbjegla da bude marginalizirana. To uključuje jačanje diplomatskih veza, ulaganje u infrastrukturu i ponudu alternativa zapadnoj pomoći. Samo proaktivnim angažmanom Turska može zadržati utjecaj u regionalnom poretku koji se stalno razvija.
