13. februar 2013. obilježio je prvi put u 600 godina da je Papa podnio ostavku i ostavku, navodeći iz razloga svoje godine i slabljenje zdravstvenih problema. Najviša kancelarija u Vatikanu sada je prazna dok se ne završi Konklava, tajni sastanak na kojem kardinali biraju sljedećeg papu, koji bi trebao biti sredinom marta.
Odlazak pape Benedikta u mirovinu dolazi u trenutku kada je Katolička crkva duboko u previranju zbog pitanja koja su protiv same svrhe onoga za što se Crkva zalaže. Kardinali su na udaru kritika zbog skandala seksualnog zlostavljanja, postoje političke borbe u mnogim pretežno katoličkim zemljama, sve manji broj praktikanata katolika širom svijeta i skandali oko podmićivanja. U svjetlu ovakvih događaja, čini se da je sama sudbina i smjer Katoličke crkve neizvjesni.
Katolička crkva ni na koji način nije nova u povijesnim skandalima. Međutim, uloga i pozitivni utjecaji Katoličke crkve 21. veka su, nažalost, moralno na klimavim nogama. Umirovljenje pape Benedikta stoga 1.2 milijarde katolika širom svijeta može vidjeti i osjetiti kao prazninu, simboličan potez koji, poput mnogih negativnih aspekata koji su u posljednje vrijeme ukaljali ime i ugled Crkve, mogu osjetiti njegove sljedbenike kao potpuni nedostatak vodstva, što je protivno njegovoj samoj svrsi.
Institucija Crkve može se smatrati korumpiranijom nego što je ikada bila historijski, ali to se može činiti samo zbog vremena u kojem živimo. Prethodne crkvene tehnike samoodržanja iz prošlosti jedva da više funkcionišu. Skandali se više ne mogu zbrisati i sakriti u ovom modernom danu istraživačkog novinarstva, građanskog izvještavanja, opće otvorenosti i internetskih medija.
Katolička crkva u današnjem svijetu izgleda sve više odvojena od stvarnosti i beskompromisna. Negirajući značajne, osnovne ljudske egzistencije kao što je ljudska seksualnost, stvorio je spiralu nemilosrdnih muških šovinističkih ideologija čiju je cijenu uvijek iznova plaćao.
Očigledno pitanje koje se stoga mora postaviti je: Da li je to Crkva koju je Krist namijenio svojim sljedbenicima? Ako izjava pape Lava X. „Dobro nam je poslužio, ovaj mit o Kristu“ ima ikakvu suštinu, da li je sistem vrijednosti Katoličke crkve onaj koji se čak temelji na Kristovom životu? Ili je Crkva zasnovana isključivo na naslikanoj slici onoga što se činilo pravednim i korisnim za njene članove kroz povijest, slici koja je toliko udaljena od stvarnosti da se sami grijesi protiv kojih propovijeda, haraju njenim zidovima, možda i do većeg nego izvan Crkve.
Posljednjih godina čuli smo, čitali i vidjeli mnogo sumnji na Katoličku crkvu i njene ideologije. Sjeme sumnje je već neko vrijeme posijano. Međutim, bilo bi krajnje nepravedno upirati prstom samo u Katoličku crkvu zbog njenih arhaičnih, patrijarhalnih uvjerenja i praksi.
Velika populacija muslimanskog klera također se može definirati potpuno istim terminima, jasno pokazujući da će nedostatak sposobnosti i/ili volje vjerskih institucija da se modernizuju i idu u korak s vremenom bez sumnje početi ulijevati sumnje u javnost. Ove sumnje nisu nužno one koje se odnose na postojanje ili dobrotu Boga. Prije su oni koji se odražavaju na prakse, rituale i institucije koje bi trebale pružiti mir i utjehu u pronalaženju puta do Boga, a možda to i ne uspijevaju. Iznenađujuće je teško shvatiti zašto bi se smatralo prihvatljivim slijepo slijediti stihove napisane prije hiljadama i stotinama godina bez traženja bilo kakvog prilagođavanja i finog prilagođavanja vremenu u kojem živimo. „Moderno“ ne mora nužno imati zlu konotaciju!
Uskraćivanje ljudima njihovih osnovnih i prirodnih prava na brak i razmnožavanje, uskraćivanje jednakih prava ženama u društvu, da navedemo samo par ne tako briljantnih ideologija koje proizilaze iz religijskih doktrina, nisu imale apsolutno nikakav pozitivan uticaj na društvo ni u historiji ni u današnje vrijeme. Teško je predvidjeti kako vjerske institucije poput Katoličke crkve namjeravaju da očuvaju bilo kakvo uporište na svojim sljedbenicima danas i u budućnosti. Kada su vjerske institucije poput Crkve i džamije te koje se bave seksualnim zlostavljanjem djece ili kvarenjem i pljačkom dječjih života učeći ih da ubijaju, krajnje je vrijeme da se preispita šta znači "vjerske institucije" zaista jeste i kakve to veze ima sa Bogom, mirom ili duhovnošću, ako ništa drugo.
