Iskazivanje svoje baze, a ne pobjeda u argumentima, sve je više ključ izbornog uspjeha.
KAKO se probude 6. novembra, studenti političkih nauka na Univerzitetu Templ u Filadelfiji će primati e-mailove koji ih podsećaju da je dan izbora, putem automatizovane mejling liste njihovog odeljenja. Kada izađu iz kreveta, zateći će studente demokratske volontere kako vrve okolo s iPad-ovima i pametnim telefonima, spremnim da im kažu koje je njihovo biračko mjesto i da im daju upute. Demokrate su u ogromnoj većini u ovom raznolikom kampusu u centru grada, a Obamina kampanja je sedmicama rasporedila plaćenog organizatora terena u Temple, koji je registrovao studente da glasaju. Predsjednik Demokrata na koledžu, Dylan Morpurgo, izbrusio je poseban govor za studente nezainteresovane za izbore. Ističe da političari odlučuju o školarinama i kamatama na studentske kredite i da zahvaljujući Baracku Obami mladi diplomci mogu ostati na zdravstvenom osiguranju svojih roditelja.
Dadilje u Templeu je dvostranačko. Erik Jacobs, vođa Templeovog malog republikanskog društva, slat će e-poštu svojim članovima s detaljima o tome gdje da glasaju i slat će ih na birališta u gužvi. Može biti zastrašujuće predati republikansku glasačku kartu na biračkom mjestu u Filadelfiji, objašnjava on: "Pokušavamo to olakšati."
Ostavite na stranu zapanjujuću vijest da današnji politički stručnjaci trebaju podsjetiti da su predsjednički izbori ili da se mladi republikanci plaše zadirkivanja. Maženje i držanje za ruke modernih glasača je fenomen vrijedan razmišljanja i proteže se daleko izvan univerzitetskih kampusa. Duboko liberalni hram je mikrokosmos šireg grada Filadelfije, koju je Obama pomeo s razlikom od pet prema jedan na prošlim izborima, dajući mu izborno vitalnu državu Pensilvaniju (pobijedio je državu sa 620,000 glasova, od kojih skoro 600,000 iz Filadelfije).
U zapuštenom tržnom centru na sjeveroistoku grada, nova Obamina terenska kancelarija ima zadatak da traži lokalne republikance - vatrogasce, gradske radnike, policajce i slične - koji bi mogli biti ubijeđeni da glasaju za Obamu. Ipak, takvi pokušaji preobraćenja birača su rijetki. Šefovi Obamine kampanje su susjedstvo, s njegovom neobičnom mješavinom republikanskih, demokratskih i nezavisnih birača, smatrali jedinim "područjem za uvjeravanje" u cijeloj Filadelfiji. Na drugim mestima, Filadelfija je „grad izlaznosti“. Kako se šira izborna mapa dijeli na regije sve dublje ideološke konzistentnosti, lista područja u kojima vrijedi pokušati uvjeriti ljude se smanjuje; sve više bitaka će se voditi u onima u kojima je ispadanje već preobraćenih glavna igra. Srećom, razmišlja partijski šef iz Pensilvanije, “Umjetnost dopremanja do naših baza postaje sve sofisticiranija.”
U ovome nema ničeg suštinski lošeg. Stranke imaju svako pravo da usredsrede napore na to da ispadnu svoje. G. Morpurgo i g. Džejkobs mogu biti okruženi dodiplomskim ljenčarima kojima je manje-više potrebno uvezivanje i vođenje na birališta; ali ako neko od njih zapravo želi oštriju debatu, oba studentska aktivista su željna svađe o svemu, od deficita do kontrole oružja i gej brakova. Politika nije mrtva, ukratko.
Ipak, političari ne bi trebali biti slijepi za implikacije sve većeg naglaska na izlaznosti, a ne na uvjeravanje. Prije izbora, kandidati obje stranke rado se hvale svojim pametnim operacijama izvlačenja glasova, kampanjama za posebne interese ili glasačkim inicijativama osmišljenim da privuku određene grupe birača na birališta. Obamina kampanja ima 44 terenske kancelarije u Pensilvaniji, od kojih svaka podržava desetine timova iz susjedstva koji bruse i ažuriraju ciljane biračke spiskove od maja 2011., bilježeći probleme – obrazovanje, okoliš, ekonomiju i tako dalje – koji odjekuju u svakom domaćinstvu. Romneyeva kampanja je naporno radila da bi sustigla zaostatak, i hvali se da su njeno osoblje i volonteri širom zemlje pokucali na skoro 2 m više vrata nego 2008. godine i obavili šest puta više telefonskih poziva nego u ovom trenutku prije četiri godine, ciljajući glasače u državama na bojnom polju sa “agresivni” pritisak da se prijave za glasanje u odsustvu ili da se iskoriste pravila prijevremenog glasanja. Ipak, nakon što su takvim naporima prebačeni preko pobjedničke linije, političari imaju tendenciju da kažu stvari poput „izbori imaju posljedice“, kao da su osvojili funkciju na osnovu svojih argumenata, a ne na osnovu kvaliteta njihovog rada na terenu.
Nada i promjena zapravo nisu bili manifest
Pretjerano tumačenje njegove pobjede navelo je Obamu da nastavi s cijenjenim reformama za koje je pretpostavio da su popularne jer je pobijedio, ali su u stvari bile prilično sporne. Neke od ovih politika imaju mnogo toga da ih preporuče u principu, kao što je njegovo nastojanje da se osigura univerzalna zdravstvena zaštita, pragmatične imigracione reforme ili djelovanje na klimatskim promjenama. Ipak, krhkost njegovog mandata ohrabrila je njegove republikanske neprijatelje u Kongresu, koji se ne bi usudili biti toliko opstruktivni da su smatrali da je gospodin Obama iznio argument koji je osvojio središnje mjesto, a zemlja se okupila uz predsjednika.
Ovo bi se jednako odnosilo i na gospodina Romneya, ako bi pobijedio. Ako bi izvukao pobjedu, mnogi republikanci bi zatražili mandat da smanje poreze, socijalnu i drugu potrošnju. Zapravo, njegov najvjerovatniji put do pobjede leži u mobilizaciji konzervativaca koji ga niti vole niti mu puno vjeruju, te u prilično nejasnim apelima Amerikancima nezadovoljnim gospodinom Obamom.
Stranke se teško mogu spriječiti da traže podršku pristalica. Ali kada se pobjede sve više skupljaju od koalicija umaženih partizana i naučno ciljanih birača od posebnog interesa, političari bi trebali biti spremniji da dođu preko stranačkih linija i prihvate kompromis. To ne bi zadovoljilo bazu, ali u današnjoj politici ogorčenih podjela, malo više samopouzdanja moglo bi ići daleko.
(Ekonomista)
