Globalni odnos snaga podložan je dramatičnim promjenama.
Nakon raspada Sovjetskog Saveza, Francis Fukuyama je najavio „Kraj istorije“. Zapadne liberalne demokratije su pobedile u Hladnom ratu. Demokratije ne bi ratovale jedna s drugom. Glavni sukob, kako je Samuel P. Huntington tvrdio, trebalo je da se dogodi između civilizacija; tj. između demokratskog Zapada i nedemokratskih (uglavnom islamskih) nacija.
Počela je era globalizacije. Joseph Nye sa Harvarda je tvrdio da preferencije država mogu biti oblikovane ne samo čvrstom vojnom moći već i kulturom, demokratskim političkim vrijednostima, uvjeravanjem, ekonomskim instrumentima i drugim mekim sredstvima vanjske politike.
Integracija u Evropsku uniju se produbljivala i širila.
Cijeli svijet je trebao biti sretan pod jednostranom američkom hegemonijom. Bipolarna stabilnost perioda hladnog rata zamijenjena je unipolarnom hegemonističkom stabilnošću pod američkim vodstvom.
Zašto ovaj san nije uspio?
Osnovni razlog je podjela u zapadnom svijetu. Kad bi sve zapadne zemlje bile ujedinjene oko jednog ideala i kada bi dijelile iste interese; stvari bi danas bile drugačije u međunarodnim odnosima. Sukobi na Bliskom istoku, Brexit, kriza u Evropi, rat u Ukrajini... i svi drugi veliki međunarodni problemi proizlaze iz ove osnovne činjenice.
Najveći rat, sukob, rivalstvo, nadmetanje, borba… u današnjem svijetu nije između Rusije i Amerike ili Kine i Amerike. Najveći sukob je između kontinentalne Evrope i Amerike. Britanci su izričito izabrali svoju stranu Bregzitom. Njemačka i Francuska su zastavice kontinentalne Evrope.
EU će biti mnogo jača nakon Brexita. EU će postati još jača potencijalnim članstvom Ukrajine. Njemačka i Francuska nikada neće uzeti Tursku za punopravnog člana EU, osim ako Turska ne razmotri strateško partnerstvo sa Amerikom.
Ne možemo reći da postoje jasne linije kao u vrijeme hladnog rata. Međutim, kada pogledate iz ove perspektive, možete nabrojati stotine velikih i manjih tačaka sukoba između ovih sila.
Kina ili Rusija nisu pravi protivnici američke globalne hegemonije. Za razliku od Njemačke i Francuske, Rusiji i Kini nedostaje neophodna društvena i politička pozadina za takvo rivalstvo.
Biće, naravno, problema između Zapada i ostatka sveta. Ipak, to ne poništava duboku podjelu unutar Zapada.
Vjerujem da će nova globalna ravnoteža moći biti oblikovana prema grupacijama oko Amerike-Britanije i Njemačke-Francuske.
