Egipatski predsjednik Abdel Fattah Al-Sisi peti put se pojavio na Generalnoj skupštini Ujedinjenih naroda. On je postao prvi egipatski predsjednik koji je pet godina uzastopno učestvovao u Generalnoj skupštini UN-a. U svom govoru koji je održao tokom Generalne skupštine, Sisi se fokusirao na promjene u arapskom svijetu i pitanja ljudskih prava.
Uprkos dobro poznatim podacima Egipta o kršenju ljudskih prava, Sisi je apsurdno izjavio: “Egipat ima čvrstu ustavnu osnovu za zaštitu ljudskih prava.” Činjenica da je pojedinac koji je zbacio demokratski izabranog predsjednika vojnim udarom i koji ima opsežnu evidenciju o kršenju ljudskih prava držao predavanje o ljudskim pravima na Generalnoj skupštini UN-a, za mnoge je šokirala. Ovo je bila dodatna uvreda za mnoge Egipćane koji su i koji još uvijek pate od represije države Sisi.
Uprkos svojoj autokratskoj vladavini, Sisi je smatran legitimnim političkim vođom. Zapadni akteri, koji su podržali Sisija bez ikakve kritike zbog njegovog kršenja ljudskih prava, mogu se okriviti za patnju egipatskog naroda od strane brutalnog režima. Zemlje poput Velike Britanije, SAD-a, Njemačke, Francuske i Italije ponašale su se kao da se u Egiptu nikada nije dogodio vojni udar, kao da hiljade civila nisu godinama zatvarani i kao da opozicioni aktivisti nisu iznenada nestali. Ovaj stav je bio glavni faktor koji je ohrabrio Sisija da se pretvori u autoritarniji režim. Nasuprot tome, Turska je bila jedina demokratska vlada koja je u svakoj prilici kritizirala Sisijev režim.
Pažnju privlače i sastanci koje je Sisi vodio tokom GS UN. Jedan od tih sastanaka bio je i sa američkim predsednikom Donaldom Trampom. Od početka Trumpovog predsjedavanja u januaru 2017., ovo je bio peti susret njih dvojice. Učestalost bilateralnih susreta takođe je znak jake saradnje između dve vlade. To se razumije i iz izjava koje je Trump dao tokom sastanaka. Pohvaleći Sisijeve napore u borbi protiv terorizma i nestabilnosti u Egiptu, Trump je označio svoje odnose sa Sisijem kao "najjače" ikada u istoriji odnosa između SAD-a i Egipta. Tramp je takođe dodao da će nastaviti da radi sa Sisijem na različitim poljima kao što su vojska, trgovina i borba protiv terorizma.
Trump je pridao poseban značaj Sisi iz dva glavna razloga. Prvo je da Egipat igra glavnu ulogu u sigurnosti Izraela, a drugo, Egipat ima vitalno mjesto u bliskoistočnim politikama SAD. Ova dva pitanja su u suštini usko povezana jedno s drugim. Zapravo, može se tvrditi da je glavni cilj Washingtona na Bliskom istoku osigurati sigurnost Izraela. Trumpovi bliski odnosi s Egiptom mogu se razmatrati u svjetlu ove dinamike. Sa regionalnim savezom u čijem središtu su Egipat, Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati. Trump ima za cilj da kontroliše vodeće zemlje arapskog svijeta i na taj način spriječi moguće prijetnje Izraelu.
Sisijev drugi susret vrijedan pažnje bio je sa izraelskim premijerom Benjaminom Netanyahuom. Tokom ovog dvosatnog sastanka, dvojica lidera su razmijenila mišljenja o nedavnim dešavanjima u Palestini i razmijenila mišljenja o bliskoistočnoj politici. Ovo je bio treći sastanak dvojice lidera od septembra 2017. Sisi i Netanyahu održali su prvi javni sastanak na Generalnoj skupštini UN-a prošle godine.
U maju 2018. Netanyahu je organizirao tajno putovanje u Egipat, gdje se sastao sa Sisijem u sklopu pregovora o prekidu vatre između Hamasa i Izraela. Netanyahuova posjeta Kairu dogodila se nakon što su SAD premjestile svoju ambasadu u Tel Avivu u Jerusalim. Tokom dana posjete, izraelska policija bila je zauzeta napadom na palestinske demonstrante koji su se protivili Trumpovoj odluci da premjesti američku ambasadu. Takođe je važno napomenuti da je Sisi bio u potpunoj tišini pred Palestincima koji su ubijeni tokom sukoba sa izraelskim policijskim snagama.
Sisijevi česti sastanci s Trumpom i Netanyahuom otkrivaju da je Egipat pod punom kontrolom SAD-a i Izraela, posebno u pogledu njihove politike na Bliskom istoku. Pošteno je tvrditi da egipatski režim ne predstavlja volju i pristanak javnosti, već da funkcionira pod vodstvom Washingtona i Tel Aviva. Ovo nije nova pojava. To je počelo vladavinom Hosnija Mubaraka i nastavilo se tri decenije sve do revolucije 2011. Morsijev period je bio u suprotnosti s ovim političkim pejzažom, jer je Morsijeva vlada pokušavala slijediti nezavisnu vanjsku politiku u skladu s pravcem javnog mnijenja Egipta . Međutim, ovaj period je bio kratkotrajan i vojni udar 3. jula 2013. otvorio je put Egiptu da ponovo uđe u smjernice SAD-a i Izraela.
İsmail Numan Telci
