Turski sekularni sistem je glavni faktor koji Tursku razlikuje od arapskih zemalja u smislu političkog islama, prema riječima bivšeg turskog ministra vanjskih poslova. „Da su Egipćani usvojili sekularni ustav, bili bi negdje drugdje“, kaže Yaşar Yakış, bivši izaslanik u Kairu.
Gledajući Egipat, postaje očigledno kako je turski sekularni sistem funkcionisao kao prednost, kaže bivši turski ministar vanjskih poslova.
Osnivači Partije pravde i razvoja (AKP) osnovali su stranku na osnovu principa da se neće boriti protiv sekularnog sistema i odlučili su da prigrle većinu u Turskoj, a ne njenu jezgru pobožnog biračkog tijela, rekao je Yaşar Yakış, karijerni diplomata koji je također služio kao ambasador u Kairu.
Da su drugi islamski pokreti bili inspirisani sociološkim inženjeringom AKP-a, događaji bi se mogli drugačije odvijati u zemljama arapskog proljeća, rekao je Yakış, jedan od osnivača AKP-a za Hürriyet Daily News.
Šta mislite o razvoju događaja u Egiptu?
Možda ih je Turska inspirisala na osnovu poruke da vladavina nije samo izbori. Možda su otišli predaleko. Ali postoji razlika u tome kako Turska i svijet vide događaje u Egiptu. Raspoloženje u Turskoj je kao da je vojska udarila u zid, ali svijet nema takvu vrstu čitanja.
Vratimo se malo unazad; kako ste ocijenili arapsko proljeće?
Moralo se desiti. Ali da ste me tada pitali da li vidim takvu mogućnost, ne bih mogao da kažem da. Muslimansko bratstvo [MB] nije imalo iskustva u upravljanju. Možda to stoji iza trenutnog problema. Nije bilo u stanju da zadovolji očekivanja onih koji su u početku ispunili trg Tahrir. U Turskoj postoji tendencija da se to procjenjuje opštim pojmovima. Ali moramo vidjeti nijanse. Neki od onih koji su glasali za UO su vjerovatno prestali da ga podržavaju. Ali isto tako pretpostavljam da i između vojne intervencije i danas mora biti ljudi koji mijenjaju stranu. U Turskoj imamo tendenciju da to vidimo kao zemlju podijeljenu između Morsijevih pristalica i Morsijevih protivnika. Ali ne postoji situacija u Egiptu da postoje pokreti sa jasnim pozicijama na političkoj mapi. Položaj vojske će odrediti razvoj događaja. [Načelnik egipatskog generalštaba] al-Sisi vjerovatno misli da će, ako Morsi bude vraćen, biti kažnjen; stoga će učiniti sve da spriječi njegov povratak.
U ovom slučaju mislite da početni napori Turske da vrati Morsija nisu realni.
Moramo uporediti rizike s kojima se suočavaju Morsi i al-Sisi. Ako al-Sisi izgubi mogao bi biti pogubljen ili osuđen na doživotni zatvor, dok ako izgubi Morsi, isti ishod za njega definitivno ne vrijedi. Stoga će al-Sisi učiniti sve što je potrebno da se bori. Ne govorimo o borbi između dve grupe pod jednakim uslovima. Ova dimenzija je zanemarena u Turskoj.
Šta kažete na debate o tome da se to nazove državnim udarom?
Nema sumnje da je to državni udar. Svaka država daje svoju procjenu prema nacionalnim interesima. To važi i za Sjedinjene Države i evropske zemlje. Vjerujem da je islamofobija bila važan faktor dok su davali svoje procjene.
Dakle, islamska karakteristika MB je bila mana?
To je djelovalo protiv njih jer Zapadu nije lako vidjeti politički islam koji dolazi na vlast. U Egiptu su zabrinuti za Kopte [kršćane] kao i za sigurnost Izraela. S obzirom na dvije zabrinutosti, ne odgovara njihovom interesu da MB bude na vlasti.
Da li je zabrinutost oko političkog islama opravdana?
U politici percepcije su važnije od stvarnosti. Nema potrebe raspravljati o tome da li je za te zabrinutosti bilo opravdanja ili ne. Ako postoje takve percepcije, oni će se ponašati prema tim percepcijama.
Ali ne mislite li da su neke od zabrinutosti ublažene zbog učinka Partije pravde i razvoja [AKP]? Zar se AKP ne smatra političkim islamom?
Neki rade neki ne. U Oksfordu me često traže da uporedim politički islam u Turskoj i na Bliskom istoku. U posljednje vrijeme raste percepcija da Turska klizi prema političkom islamu zbog širenja islamofobije.
Ne mislite li da je AKP stvorila percepciju miješanja političkog islama s demokratijom?
U jednoj fazi da; ali ova percepcija je oslabila tokom godina.
Zašto?
Zbog islamofobije. Kako su pobožni ljudi počeli da dolaze na vlast u regionu, počeli su da se više brinu.
Ne dijelite stav onih koji tvrde da je AKP postala autoritarna.
Ako postoji takva percepcija za neke, za njih to postaje istina.
Kako odgovarate kada vas pitaju da uporedite politički islam u Turskoj i regionu?
Partija vrline [čiji je AKP izdanak] bila je podijeljena na reformiste i konzervativce. Od tog vremena u Turskoj se pojavio drugačiji pristup. Gospodin [Abdullah] Gül, [trenutni predsjednik Turske] je rekao „ne možemo postići ništa borbom protiv sekularnog režima. Kada počnemo raditi u parlamentu, držimo propovijed govoreći da ćemo ostati lojalni sekularnom režimu Turske.” Kao takav dao je smjernice za partiju. AKP je proizvod te odluke. Očigledno, stranka je postala jača. Moć korumpira, apsolutna moć kvari apsolutno. Kada smo počeli da se osjećamo jači u moći, pokušavamo se ponašati kao jak igrač i mnogi to doživljavaju kao prijetnju.
Dakle, vjerujete da je glavna razlika između Turske i Bliskog istoka to što politički islam izbjegava sukob sa sistemom?
Kada pravimo poređenja, možemo reći da bi neki događaji u Turskoj mogli biti inspiracija za bliskoistočne zemlje. Jedan takav razvoj događaja je transformacija AK Partije. Da su poduzeli sličnu transformaciju, možda bi to sada postupili kao Turska.
Kada pogledate ulice Egipta; postoje sekularne prakse, to je emancipovano društvo. U Turskoj ne možete zasnivati nijedan zakon na vjeri, dok je u Egiptu postojao član u ustavu koji je propisivao da zakon ne može biti u suprotnosti sa šerijatom. Vojska [nakon pada Mubaraka] nije mogla da izbaci ovaj član iz privremenog ustava. Gotovo sve stranke, osim nekoliko, željele su zadržati taj članak. Kada uporedite Tursku i Egipat; da su Egipćani usvojili sekularni ustav, bili bi negdje drugdje nego što su danas. Egipćani su se zaglavili u sekularizmu. Vidimo koliko je velika prednost biti sekularan u Turskoj kada pogledate Egipat. Sekularizam donosi različite ishode. Sekularizam je ukorijenjen u ustavu; to nije slučaj u arapskim zemljama; nisu uspjeli [u tom smislu] ni nakon arapskog proljeća.
Dakle, sekularizam je glavni faktor koji Tursku razlikuje od drugih zemalja u regionu.
Definitivno, i strateška odluka koju je donio g. Gül. U to vrijeme smo napravili istraživanje javnog mnijenja koje je pokazalo da je 46 posto nezadovoljno postojećim strankama. Stopa podrške stranke [Vrlina] pala je sa 23 na 13 posto. Kako je stranka bila podijeljena, mi [reformisti] smo mogli da pokušamo da apelujemo na pola stranačke izborne jedinice. Ali odlučili smo da se žalimo na 46 posto. Ja sam jedna od 6 osoba koje su napisale partijski program, a mi nismo spominjali religiju. Istraživanja javnog mnijenja su nam pokazala da mnogi vide probleme poput nezaposlenosti i sigurnosti kao glavne probleme. Iako se u to vrijeme žestoko raspravljalo o pitanju marama, ono se nije pojavilo kao prioritet u našim anketama. Na osnovu tih saznanja pisali smo program stranke.
Mi [AK Partija] smo pobijedili na izborima sa 34 posto. Ciljali smo na pravi cilj radeći veoma dobar sociološki inženjering. Da su zemlje Arapskog proljeća poduzele takav društveni inženjering i ispravno pročitale očekivanja svojih naroda. Moglo je biti drugačije.
Ali sekularizam nije popularan u regionu, čak je i MB reagovao na premijera Erdogana kada je o tome govorio u Egiptu.
To pokazuje koliku smo distancu prešli.
Šta mislite o zvaničnoj reakciji Turske?
Bilo je veoma dobro. Premijer je delovao kao odgovoran lider; on je to kritikovao, ali se tu zaustavio. Bojim se da bismo mogli naići na iste poteškoće sa kojima se susrećemo u Siriji, ako odemo dalje i počnemo pomagati MB. Egipćani treba da odluče ko će vladati zemljom. Naš sagovornik je taj koji je priznat kao država. Egipatski ambasador u Ankari prima uputstva od vojske; tako da mu ne možemo reći, ne prepoznajemo te.
Kakav odnos postoji između AKP i MB?
Imaju sličan pogled na svijet. Sasvim je prirodno da oni ostanu jedan pored drugog; baš kao i evropske hrišćansko-demokratske stranke koje se grupišu pod EPP [Evropska narodna partija, u Evropskom parlamentu].
KO JE YAŞAR YAKIŞ?
Rođen 1938. godine, Yaşar Yakış je diplomirao na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Ankari.
Ušao je u Ministarstvo vanjskih poslova 1962. godine, a potom je služio u Anversu, Lagosu, Briselu i Damasku prije nego što je imenovan za ambasadora u Rijadu 1988. Radio je kao zamjenik podsekretara zadužen za ekonomska pitanja između 1992. i 1995. godine. Godine 1995. imenovan je kao, ambasador u Kairu prije nego što je postao stalni predstavnik Turske u uredu Ujedinjenih naroda u Beču 1998.
Godine 2001. otišao je u penziju i postao jedan od osnivača Partije pravde i razvoja (AKP), radeći kao zamjenik lidera odgovoran za spoljne odnose AKP-a. Bio je član parlamenta između 2002. i 2007., postavši prvi ministar vanjskih poslova AKP-a prije nego što je godinu dana kasnije prepustio funkciju Abdullahu Gülu. U parlamentu je bio šef komisije EU, mješovite parlamentarne komisije EU i Turske i Prijateljstva Grupa sa Francuskom.
On je kopredsjedavajući tursko-britanskog foruma, kao i član nekoliko međunarodnih foruma i think tankova. Trenutno je i viši saradnik na koledžu St. Antony's u Oksfordu, gdje drži predavanja posljednjih godinu dana.
