Raketna uredba za Rusiju

Zašto je Rusija deset godina sklopila Ugovor o likvidaciji rakete srednje i manje dalnosti? Tražite li razriv Ugovora o RSMD-u izmatyvaûŝuû gonku oružanij i ugrozu sigurnosti Rusije? Zašto Moskva ne želi uvjeriti se u bezobidnosti američkog proturaketnog sustava? Tražite li ruski generali svoju stranu u raketnoj jami? Pojavlja li se kod susjednih susjeda Rusije pravo na vlastite rakete srednje dalnosti?

Moguća demontaža sovjetsko-američkog sporazuma o likvidaciji rakete srednje i male dalosti, potpisana Ronaldom Rejganom i Mihailom Gorbačevim 1987. godine, razmatramo s američkim stručnjacima: Markom Šnajderom, glavnim analitikom vašingtonskog Nacionalnog instituta društvene politike, u prošlom visoko postavljenom suradniku Pentagona, bavivši se dogovorom o kontroli nad naoružanjem, i Mihailom Kofmanom, suradnik istraživačke korporacije CNA u Virdžiniji, u prošloj analitici Pentagona.

Kratka fraza predsjednika Trampa, skazana im 20. listopada u teleintervju, po-vidimomu, potrâsla Kremlʹ. “Mi im ne dopuštamo (to jest Rusiji) narušiti dogovor… Namjeravamo raspraviti dogovor (o likvidaciji rakete srednje i male dalnosti) i nakon toga započeti stvaranje naoružanja”. ​Predsjednice, istina, odgovorila je da se to dogodi ako Moskva i Pekin ne postignu novi dogovor o ovom naoružanju. Ova fraza ne bi trebala biti neožidana iako je budući da je američki tisak objavio da je gotova odluka predsjednika Trampa razorvati Dogovor RSMD. Tema nije moja prva reakcija u Moskvi izgledala sumatošnoj. Zamjenik ministra vanjskih poslova Rusije Rjabkov je obrisao Vašington tvrdnju o “topornosti i grubosti”. Mnogi političari i komentatori nazvali su ovu odluku šantažom, a predsjednik Rusije Vladimir Putin ugrozio je rakete na te zemlje, koje su smjestile na svom teritoriju nove američke rakete, koje u stvarnosti ne postoje. Ton prijava značajno je izmijenjen samo u posljednja dva dana. Kreml je prešao na adresu Sjedinjenih Država kako bi pronašao međunarodne osjećaje u suprotnosti s Washingtonom. Glava Vijeća Federacije Valentina Matvienko nazvala je mogući otkaz sporazuma “katastrofalnim za međunarodnu sigurnost”, budući da je to moglo povući gonku naoružanij. Moskva je čak napravila Generalnu skupštinu UN-ovog projekta za podršku očuvanju Sporazuma RSMD-a u njegovom novom vanjskom obliku. Odbor Genassamblei odbio je prihvatiti ovaj dokument.

Takva reakcija, po mišljenju mojih subjesednika, prije svega, svjedoči o šoku u Kremlu, ne očekujem, da je Donald Trump odlučio ovako, pohodâ, porušiti legendarni dogovor, na temelju konstrukcije sustava kontrole nad naoružanjima. Na kraju krajeva, u Sjedinjenim Državama više desetina godina znalo je da je Rusija zabranila sporazum raketama, ali ništa osim ugovora i ugovora nije prekinulo narušavanje sporazuma, Moskva iz Vašingtona nije uspjela. Sada je više prikladno za Kremlju dvosmislenost razvijena i morat ćete se suočiti s posljedicama svog postupka:

– Mislim da je to sasvim istinita odluka predsjednika Trumpa, – kaže Mark Šnajder. – Djelo u tom smislu da je rezultat razvoja i smještaja Rusije zabranjenih Sporazumom RSMD krilatih raketa, u zoni poraženja kojih se, po viđenju, nalazi u Europi, pod prijetnjom se pokazala svim sustavima kontrole nad naoružanjem. Moskva je stvorila rakete koje mogu nositi kao obične, kao i nuklearne boezarade. Administracija Baraka Obamy je službeno objavila još 2014. godine, da su slična naoružanja stvorena u kršenju ovog Ugovora. S tim u vezi nismo uspjeli uspjeti da se Vladimir Putin vrati u okvire sporazuma. Ako vjerujemo u ideju nad naoružanjima, moramo zahtijevati da Rusija poštuje svoje obveze. Stoga ako se slični ugovori ne pridržavaju, to se ne može govoriti o sustavu nadzora nad naoružanjem.

– Kreml kaže u SAD-u da ste mi otkrili da smo krenuli na trenutni korak, u europskim protivraketnim kompleksima, koji se u teoriji mogu koristiti za pokretanje krilatih raketa. Mnogi u Rusiji kupuju ovu tezu.

– Govorâ mâgko, to vzdor. Ovi sustavi ne ulaze u broj zabranjenih Ugovora RSMD-a. Oni ne mogu služiti pukovnim instaliranjem krilatih raketa, oni se nikad za to nisu koristili. Ovaj vještački prijedlog Moskva koristi za to da postigne najveći značajan dogovor u području uništenja oružja masovnog napada. Istorijski dogovor može dokazati Putinovu žrtvu, budući da smo se sada pokazali u situaciji, kada Rusija ima monopol nad sličnim vidom naoružanja. I to je vrlo opasno. Sjetimo se, da je samo u prošloj nedjelji ruski lider razbio apsurdnu tiradu o tome, da se svi Rusi popravljaju u raj u rezultatu nuklearne vojne. Dodajte ovome, što govorimo o zemlji, čija nuklearna doktrina dopušta korištenje nuklearnog oružja u prvom slučaju u slučaju običnog cilja rata s takozvanim sukobom deeskacije.

– Zahtjevate da predsjednikova stranka denonsira ovaj Ugovor, ali vrlo mnogi američki komentari i analitici, koji, kako navode, često citiraju službeni ruski SMI, kažu da će dogovor s Kremlom biti u svim interesima. Niste suglasni?

– Na moje mišljenje, nema nikakvih mogućnosti da Vladimir Putin likvidira ovaj nezakoniti program stvaranja novog raketa putem pregovora. Ne treba zaboraviti da je sovjetsko-američki sporazum o zabrani raketiranja srednje i male dalnosti moguć nakon toga, kao što je predsjednik Rejgan 1986. objavio o tome da Sovjetski Savez ne slijedi političke obveze, prihvaćene u okviru sporazuma OSV-1 i OSV- 2, i SAD izlažu za sebe pravo ne provode uvjete ovih sporazuma. Tridcat s lišnim godinama spusta predsjednik Tramp djeluje točno tako. Možemo beskonačno pokušavati razgovarati s Kremlom, u to vrijeme kako oni razvijaju svoj raketni potencijal. RSMD nije jedini dogovor, narušaemyj Rossiej. Na primjer, u Rusiji, u tom broju državnih organa, SMI je objavio poruku koja ukazuje na to da je Moskva narušila posljednji američko-ruski sporazum SNV-3, koji je omogućio djelovanje rakete daljnjeg radijusa za pokretanje s bombardirovcem Tu-22. Prema dogovoru, takve se rakete mogu koristiti samo strateškim teškim bombardirovcima, kakav Tu-22 službeno nije. Postoje i druga ozbiljna podozrenja u odnosu na poremećaje Moskovskog sporazuma SNV. U takvoj situaciji mi smo dužni naručiti Rusiju radi očuvanja režima kontrole nad oružanijama.

– Ne brinete o mogućnosti toga, da je otkaz dogovora započeo novu igru ​​naoružanih, moguće, nuklearnih?

– Ironija u tome, što smo žestoko prijavili svoju poziciju sada, postoji veća vjerojatnost da će se sustav kontrole nad naoružanjem sačuvati. Sada iz Moskve slyshny ugrozy načalo novu gonku naoružanij, ali u stvarnosti oni nisu sposobni potjecati realno sorevnovanje sa SAD u naraŝivanii naoružanij. Oni već sada rade u vojnoj oblasti sve što bi si moglo omogućiti, uvažavajući ograničeni ekonomski potencijal Rusije. Ruska ekonomija je jedna od desetih ekonomija Sjedinjenih Država, ona se nalazi u daleko ne boljem stanju, a strana je trenutno manje potrebna gonka naoružanih.

Mihail Kofman, zamjenik potpunog ministra vanjskih poslova Rusije Rjabkov, koji je nastupio od imena ruskih vlastelina, nazvao je odluku predsjednika Trampa o otkazu Ugovora RSMD “topornim i grubim” i predupređuje, da bi to moglo dovesti do ostanka procesa nerasprostranjenja, ja polagam, on je imao u vidu nuklearnog i raketnog oružja. Rješenje predsjednika Trumpa: grubo, toplo i čak šantaž, kako govori tko-tko u Rusiji, ili opravdano i produbljeno, kako tvrdi moj sugovornik Mark Šnajder?

– Kao prvo, šantaža nema nikakvog, jer Amerika ništa ne pokušava doživjeti ovu ugrozu od Rusije, – kaže Mihail Kofman. – Mislim da razumijem da su političke odluke o otkazu Ugovora već prihvaćene, unatoč tome što još nema formalne ponude o otkazu Ugovora. Šantaža ovdje nikako nema. Sjedinjene Američke Države, bivša administracija, Baraka Obamy je tražio nekoliko godina kako raspravljati o ovoj temi s Rusijom, kako bi se Rusija vratila na ispunjenje Ugovora RSMD. Rossiâ već mnogo let banalʹno daže okazut obsuždatʹ stvarnye fakty. Oni jednostavno nisu radili i doživljavali raketu, koja narušava ovaj dogovor, ali oni već pretvaraju ove sustave. Sada nema nikakve ozbiljne rasprave o ovom problemu, kako je Džon Bolton otvorio i rekao po priezde u Moskvi. I evo opet naše slyshim prekrasno objašnjenje s ruske strane, što ruskih narušenij nikakvih nema, a krši Ugovora RSMD – to je sve s američke strane. Bolton i rekao, da ovdje nije o čemu govoriti, već davno ne o čemu govoriti, tako da Rusija ne priznaje čak i postojanje problema.

- Što se danas može doista reći o kršenjima ovog dogovora u Rusiji, koliko su oni ozbiljni, s vaše profesionalne točke gledišta?

– Oni su apsolutno ozbiljni. Mislim da su ključne činjenice, zaslužne za dokazanost, predstavljene visoko postavljenim dužnosnicima u Sjedinjenim Državama: Rusija je posljednjih nekoliko godina stvorila raketu, to je raketa 9M729. Ee niste samo doživjeli, ona gdje-to služit na boevom dežurstvu. Cifrovoj raketni broj 729 govori mnogo vojnika koji se bave naoružanim silama Rusije. 728 – to je krilata raketa “Iskander”, znači, 729 – to je, prije svega, što-to gotovo isto, samo u nee benzinski bak više. Postoji druga raketa, izazivajuća podozrenja, raketa “Rubež”. Raketa, koju je Rusija stvorila i ispitala, ali je u okviru dogovora SNV-3 objavila jednobločnu međukontinentalnu raketu, iako je to bila takva međukontinentalna raketa posebno i ne. Oni su jednostavno zamorozili ovaj projekt, to jest oni ga nisu promijenili. S druge strane, ova raketa je vrlo slična, s moje točke gledišta, na raketu srednje dalnosti “Pioner”, glavnu sovjetsku raketu, koju su uništili prema dogovoru RSMD.

- Dobro, situacija s ruskim poremećajima dogovora više ili manje ponâtna. Što se tiče ruskih pretenzija u SAD-u, glavna iz kojih se sastoji u tome, da Amerikanci mogu koristiti protivraketne instalacije za pokretanje krilatog raketa srednje dalnosti?

– Tam ima tri pretenzije, dvije iz njih, ja bih rekao, bessmyslennye. Prvo – američki dronovi razmatraju se kao rakete srednje dalnosti. Još kakva-to mala pretenzija na rakete, koje se koriste za ispitne strelice. Posljednja pretenzija sastoji se u tome što su Sjedinjene Američke Države, uspostavile protivraketne komplekse u Europi, narušile dogovor ne u skladu s tehničkim parametrima, ali svi takvi duhovi dogovora. Potom se vertikalni pumpni sustav MK41 zaista koristi za pokretanje "Tomagavkov". SAD, konačno, otkrivaju da su promijenili ove sustave, da sada samo mogu pokrenuti rakete PVO. U dogovoru o nadzoru nad naoružanjima uspostavljena su pravila igre, koja predviđaju pružanje mogućnosti druge strane da ponesu i vide fizičku razliku između pukovnih sustava, prvo. A vo-vtorih, ona mora biti zadovoljna, da ih se ne može tako lako promijeniti za pet minuta jednog obratka, ne smije ih se opet ponovno konfigurirati.

- A što, Amerikanci ne daju Rusiji mogućnost da se uvjerite u to, da li su ovi sustavi besprijekorni?

– Rusija ne želi u ovome ubeždati se. Rusija želi imati mogućnost predstaviti pretenzije.

– Zašto su u Rusiji potrebne nove rakete, stvarno je li to?

– To je potpuno jasno. Rossiju posebno ne brine, ruše SAD ovaj dogovor ili ne, oni dobro razumiju, s moje točke gledišta, u ovim detaljima. Ih, mislim, ne to je tako posebno volnuet. Ovaj dogovor, s točke gledišta Moskve, uvijek je bio gotovo jednostran, jer je on mnogo više služio interesima Sjedinjenih Država, nego interesima Sovjetskog Saveza, i nastavio služiti Sjedinjenim Državama mnogo više, nego Rusiji. Takav pogled s točke gledišta strategije objašnjavam. Sjedinjene Države – to su morska i zračna država, u kojoj je veliki dio kolosalnog arsenala dalekobojnih raketa, koje mogu pasti u skladu s dogovorom o RSMD-u, u tom smislu krilati rakete, to su rakete zračnog i morskog temelja. Rusija – to je velika zemljana država, ali ona po dogovoru ne može osnovati takve rakete na suše. Sigurno, ako zatražite, tko može postaviti dvije, tri, pet tisuća krilatih raketa, konvencionalnih ili s nuklearnim boegolovkama, jasno, da Sjedinjene Države mogu, ako je potrebno, razvrnuti ih na more i u zrak, a Rusija ne može stvoriti paritet, dok postoji dogovor o RSMD-u, budući da nema ravnog arsenala rakete srednje dalnosti morskog i zračnog baziranja. Već sam mnogo puta slušao u Moskvi kako je ovaj dogovor raspravljao o odnosu na razoruženje.

- Da postoji u Rusiji, može se reći, postoji dubok životni interes za ove rakete, ako ishodi iz takvog posla?

– U Rusiji, rekao sam, dva su interesa. Prvi, vrlo praktički: u Rusiji su davno riješili da ključna problematika u krilatym raketama. Ogromna količina krilatih raketa u Sjedinjenim Državama predstavlja, po suti, drugi strateški arsenal. Taktičko nuklearno naoružanje već je davno zamijenilo konvencionalno naoružanje. U Rusiji postoje dvije probleme: prva – psihološka problematika. Ej stalno želim uspostaviti paritet sa Sjedinjenim Državama. Rusija ne može imati pariteta, a pariteti pri RSMD nikada nisu uspjeli postići. Drugi je problem u tome da u Rusiji jednostavno nema mogućnosti za stvaranje velikog arsenala konvencionalnih visokotočnih krilatih raketa ili balističkih raketa srednje dalnosti. U svakom slučaju ove rakete u Rusiji moraju biti rakete bazirane na zemlji. Može se lako pročitati da jedna brigada “Iskanderov” može ostaviti na bojnom dežurstvu 48 raketa – što je ekvivalent 6 korveta. Što jeftinije izgraditi, 6 korveta ili raketa za opremanje jedne brigade?

- Postavlja više široko pitanje: što se Rusija sprema za vojnu? Zbog izvršavanja obrambenih zadataka, vjerojatno, dovoljno toga, što vas već nema, zašto je potrebno to oružje, zašto želite težiti ovom paritetu po krilatim raketama?

– Kao prvo, u Rusiji se uvijek spremaju za vojnu, inače nepovoljno, nego što se Generalni štab Ruske federacije bavi svakodnevno. Oni su uvijek spremni za krupnomasštabnu vojnu. Istina, u svim stranama u Generalnim stožerima iu ujedinjenim stožerima postoji samo jedan pojam: najpouzdaniji način za suzbijanje potencijalnih protivnika – to je spreman za vojnu i stvaranje stvarnog bojnog potencijala, konvencionalnog i nuklearnog. Tako radi i Rusija, i Kina, iu nekoj fazi Sjedinjenih Država. Naravno, Sjedinjene Američke Države nisu razmatrale Rusiju kao prijetnju dvadcat s lišnim godinama, iako se sve to promijenilo nakon 2014. godine, a Rusija se ništa nije promijenila. Rusija se sprema za krupnu masštabnu vojnu s NATO-om, ja već ne znam, koliko desetki godina. Ima šutka, koja je početkom 90-ih bila tek nedjelja, kada se ruski generalni štab nije pripremio za vojnu s NATO-om.

- Iz toga proizlazi neizbežni zaključak, da pojava u ruskom arsenalu ovih zabranjenih raketa – nije aberacija gledišta, da ruski generali polažu principijelnu stavku na ovaj vid naoružanja, da se Rusija razvija, a Dogovor RSMD, usprkos nadeždama pojedinih američkih optimista, mrtav?

– Ovaj dogovor je mrtav, i on je već davno mrtav, nemoguće ga je uspostaviti, on ga već narušava. Prihvatila je odgovarajuću odluku prije nekoliko godina. U njih je bilo mnogo godina, da bi vesti peregovory, raspravljali o svim pitanjima i svojim poremećajima, i moguće izmjene dogovora. Ti ljudi, koji su imali ove pregovore od Obamyjeve administracije, bili su spremni na to, bili su spremni na drugo, a sada je došao Džon Bolton, a Džon Bolton se jako davno želio osloboditi Ugovora RSMD-a i svih drugih sporazuma također. V Moskve doždalisʹ.

- To je, konačno, cinično pitanje, ali to nije manje, može li se sada reći, tko više gubi od razriva ovog dogovora?

– Europljani. Prva žrtva bit će sigurnost u Europi. Naravno, nakon što su Sjedinjene Države izašle iz Sporazuma o RSMD-u, glavna prednost za Sjedinjene Države – to je to što Sjedinjene Države mogu stvoriti i razmjestiti takve tipove sustava protiv Kine na otocima Tihog oceana i dalje. Sjedinjene Države sve-take daju prioritet u tihookeanskom smjeru u usporedbi s Europom. Naravno, tijekom minimalno 10 godina u Americi odgovor na ove ruske sustave neće biti. Još veliko pitanje, izdvojite li Kongresne novce na ovom poslu. On je izdvojio samo 58 milijuna na proučavanje pitanja. Za Ameriku postoji nekoliko vrlo velikih prijetnji kojih u Rusiji nema. Prvo: u Rusiji već postoje takvi sustavi. Drugo: neponâtno, koliko brzo Kongres izdast resurse, posebno demokratski Kongres, ako demokrati pobijede na izborima kroz par nedjelja. Tretʹe: teško predvidjeti, dopuštaju li Europljani vratiti takve sustave u Europu.

- Ovim raketama sve-taki Rusija ugrožava, vi smatrate, Europu, ili ona ugrožava Kitaju, ili namjerava prigroziti sve?

– I Europa, i Kitaju. Kako razni sustavi rješavaju, s točke gledišta ruskog generalnog štaba, nekoliko pitanja. Oni su uspjeli više-menee lako ih prebaciti s istočnog na zapadni smjer. Vo-vtorih, oni će, konačno, više ugroziti američke baze i američke sustave u Europi. Naravno, da Rusija ne namjerava napasti Njemačku i Francusku, ne želi obnoviti hladnu vojnu.

- A što je ona spremna učiniti u ovom slučaju?

– Vrlo zanimljivo pitanje, budući da bi nakon 10–15 godina obstanka u Europi moglo izgledati sasvim drugačije. Rusija, s moje točke gledišta, proigryva, vrlo loše pročitala sve to. Može se pretpostaviti da će se kroz 15–20 godina bez Ugovora RSMD rakete manje i srednje udaljenosti nalaziti u Poljskoj i Pribaltici, čak iu Ukrajini, a to će biti glavno pitanje za rusku sigurnost. Osim toga, oni terjaju sve, što je ostalo od statusa i prestiža kao nasljednice Sovjetskog Saveza. Rusija stalno održava svoje uloge kao druge države, u kojima postoje sporazumi sa Sjedinjenim Državama, ovi ugovori, nasljedstvo Sovjetskog Saveza, da bi Rusija stvorila mjesto kao jedno od dva glavna hranitelja međunarodne sigurnosti. Bez dogovora o protivraketnoj obrani 1972. godine, iz koje su Sjedinjene Države izašle 2002. godine, bez dogovora o RSMD-u ostaje samo novi SNV, ovaj se dogovor treba još produžiti 2021. godine. Dalje općenito nepovoljno, hoće li se zaključiti novi ugovori, ili ako se ne prodlât, uopće dogovora o skraćenju naoružanja, kontrole nad naoružanjem neće biti. Rastvor RSMD za Rusiju stvara kardinalne probleme iu političkom smjeru, u vojnom smjeru. Zato što ovih resursa nema u konkurenciji sa Sjedinjenim Državama, ako sve budemo željeli tražiti sredstva za stvaranje takvog raketa. Strateški, ako sve-tako nađemo mogućnost da ih baziramo gdje-to u Europi, možemo bazirati mnogo bliže Rusiji, nego ona k nama. Kao što postoji kolosalna razlika u financijskim i političkim resursima između Nami i Rusije, Rusija je dobila i najveće probleme koje je riješio Ronalda Rejgana u 80-im godinama, kada je pokrenuo dislokacijski raketni projekt u Europi. Oni se okažu u toj samoj situaciji, ali s mnogo lošijim perspektivama, budući da će zajedničko suosjećanje sil biti tako neravnomjerno, da je, s moje točke gledišta i mnogih kolegija u Washingtonu, teško predstaviti, da je Amerika došla do opisa novog sporazuma takvog tipa s Rusijom, jer Rusija sve-taki nije Sovjetski Savez.

– Drugim riječima, sve-tako da je Gorbačov bio u pravu, potpisan prije tri godine sa SAD-om ovaj dogovor, nije utjecao SSSR u gubitak nego konkurenciju?

– Naravno, Gorbačev je bio prav. U Sovjetskom Savezu su bile ogromne unutarnje probleme, ravnoteža sila nije bila u njegovoj uporabi. Sovjetski Savez jednostavno nije uspio s konkurencijom konvencionalnih sila, čak se nije uspio ni s konkurencijom nuklearnih sila.

- Vi sada mislite da Kreml, Vladimir Putin, radeći na razvoju ovog oružja, također čine veliku grešku?

– Da. Ne znam, vidim je li on u stvarnim rezultatima, doživio je on, budući da je odgovor SAD-a zauzeo nemalo godina. Mislim da se Rusija vidi u toj samoj ustanovi, samo mnogo brže, nego Sovjetski Savez.

– Općenito, kako je sada bilo u kremljevskim interesima – pregledati ovaj dogovor, spojiti Kinu s ovim sporazumom, na takvu priliku je nametnuo Donald Tramp?

– Najbolje za Rusiju bilo je predstaviti Sjedinjene Države nekoliko varijanti modifikacije dogovora, koje bi riješile ključna pitanja i za Rusiju, i za Ameriku. Na primjer, umjesto moratorija bio je uveden kakav-to ograničeni broj raketa, koje se mogu stvoriti, razviti ili sklopiti regionalnim dogovorom, to će biti dogovor o Europi, ali ne o Aziji, tada će Amerika slobodno bazirati rakete u azijskoj regiji . To je bilo nekoliko varijanti. No to je akademska diskusija intelektualnih ljudi, koji pokušavaju spasiti sigurnost u Europi. Naskolko ja razumijem, u stvarnosti takav dogovor s Rusijom nije moguć.

- To, što sada govorite, otpaci objašnjava, kako mi se čini, prijave ruskog MIDa, koji je zagovarao o tome, da se mogu razvrgnuti jednostavno svi nebesni kruhovi u rezultatu takvog rješenja. Ako ja ispravno razumijem, vi mislite, da vojno-industrijski kompleks, generali, vidimo, još koji ljudi u okruženju Putina kako se razviti u takvom koraku, na nezakonitom stvorenom raketu?

– Apsolutno. Pogledajte, koliko je dovoljno izgledao ministar obrane Rusije Šojgu nakon razgovora s Džonom Boltonom. Još nikad nisam vidio da je čovjek koji je došao u Rusiju objavio da Sjedinjene Američke Države izlaze iz jednog ključnog američko-ruskog sporazuma u posljednjih 30 godina, a Šojgu izgleda sasvim dovoljno.

– Napominjemo, jer i Džon Bolton izgledaju kao iskreni protivnik ovog sporazuma, da, kako govore, i drugih sporazuma. Promatrajte, rekao je on, odustali smo od dogovora o zabrani sustava protivraketne obrane, i ništa loše nije došlo. I ovaj dogovor također je davno ustao. A možda stvarno ovi ugovori s Moskvom i nisu potrebni?

– Apsolutno ponâtno svima, što proizojde bez takvih dogovora. Oni, možda, nisu potrebni u takvom formatu. Jasno, da dogovor, kojemu je 30 godina, može biti, posebno ne odgovara suvremenoj tehnologiji, može biti, u čemu je ustao i dalje – to ja dobro razumijem. No bolee filosofskij pitanje: takvi dogovori potrebni? Sigurno, što za takve ljude, kao što je Džon Bolton, – nema. No ja mislim, što je sve-tako menšinstvo. Mislim, ljudi koji ozbiljno razumiju povijest gonki naoružanij i te rješenja, koja prihvaćaju generalne ili ujedinjene štabove, dobro razumiju, k čemu to sve dovodi, uvijek i stalno, ovaj ciklus. Europljani će se bojati više svih. Kad ste me pitali, tko se nalazi u ovoj ustanovi više svega, to je jasno – europejci.

- Što može uslijediti za otkaz Sjedinjenim Državama od stvaranja ovog raketa? Govorite o tome da Kongres još uvijek ne nudi nikakav ozbiljan novac za stvaranje novog raketa. S čim može stajati Rusija, s čim može stajati ruska armija, s čim može stajati ruski budžet, recimo, kroz 10–15 godina, čemu ću se morati suprotstaviti, koji set raketa može pokrenuti Ameriku?

– U američkoj armiji postoji vrlo mnogo projekata, koji su trenutno službeno ograničeni Sporazumom o RSMD-u, postoje rakete, čija udaljenost djelovanja ograničava 499 kilometara. Postoji program rakete točnog udara. To je jedan od četiri projekta koji postoje. Postoje raketni sustavi, radijus djelovanja kojih se može povećati. U Sjedinjenim Američkim Državama raspravlja se o povratku nuklearnih krilatih raketa morskog baziranja, koje ste prije imali. Mislim da se životno pitanje za Rusiju sastoji u tome što nakon proširenja NATO-a, kao što su Pribaltika, Poljska i tako dalje već sada na granicama Rusije, čak i rakete nisu srednje, a kratke udaljenosti mogu postati vrlo opasne, ako se baziraju u Poljskoj ili Pribaltici . A što će biti s Ukrajinom, uopće je teško predvidjeti. Ne treba zaboraviti, unatoč tome što je to bio dvostrani sporazum, Ukrajina, Bjelorusija i drugi, poput nasljednika sporazuma Sovjetskog Saveza, također su ograničeni Sporazumom o RSMD-u. Nakon toga, dok Sjedinjene Američke Države izlaze iz njega, Rusija, prije svega, također izlazi, tada kroz 10-15 godina Ukrajina, bez ograničenja dogovora RSMD-a, također stvara svoje rakete.

– Da, perspektiva zanimljiva.

– U Ukrajini postoji “Južnij” – najveći proizvođač velikih međukontinentalnih raketa Sovjetskog Saveza. “Voevodu” proizvodili u Ukrajini.

- Općenito, Kreml otvara jarbol Pandory.

– Daže teško predvidjeti, koliko različitih varijanti poslije mogućih, koliko će problema biti. To nije samo to što Amerikanci rade, ne mora gledati samo u Vašingtonu. Želite li pitati, a što će se raditi u Kijevu za 10–15 godina?

- Mihaile, ako se danas pokuša ocijeniti skoro dvogodišnja politiku Vladimira Putina u oblasti obrane zemlje, što je dobio? Vašington ograđuje Europu proturaketnim kompleksima, čak i ne nudi Moskvi nikakvu suradnju, za razliku od prošlih vremena. Sada je vrlo vjerojatan otkaz Ugovora o raketama srednje dalnosti, u mnogima u Americi zamrla zbog spremnosti administracije Trampa obnoviti u 21. godini dogovor o smanjenju strateških naoružanja.

​– U nekoj stepenici sve proigraju. Rossijski proigravanje – to nije samo nacionalni proigravanje, to je sve-tako razvalio taj sustav sigurnosti, koji je stvoren između Amerike i Sovjetskog Saveza u 70-80-im godinama. To je povratak na žešću sustavnu konkurenciju. Naravno, to neće biti dvostrana konkurencija, ključni igrač će biti Kina. Još treba obratiti pažnju na svoj potencijal ne globalnih, ni na sve regionalne države, poput Irana, Indije. Ovo je početak druge epohe. Ja to gledam kao na pečalʹnyj period. Potomu što je teško jednostavno predstaviti, kao Rusija, ograničeni resursi, izlaze u takvom svijetu, koji ako ne nastupi, to već postoji.

– S vaše točke gledišta, moguće je da će u drugom slučaju ovo skativanje biti nastavljeno, zar ne? Nema zdravog smisla u Kremlu, u okruženju kremlevskom, ruskom generalnom štabu?

– Mislim da će to, može biti, doći kroz 15–20 godina. Poka â by ne ožidal zdravog smisla. U Sjedinjenim Državama također postoji takvo očekivanje da Amerika živi početkom 80-ih godina, ona će se moći natjecati i s Kitajem, i s Rusijom, i s Irancima, i tako dalje. Mislim, to je apsolutno nerealno. Zato što se Amerika nikada nije natjecala sa stranom, koja je imala najveći ekonomski potencijal.

Jurij Žigalkin

Radio Sloboda