Žao mi je, nikakva strana Europe, a može biti, i mira, ne budoražit voobraženja konspirologa, kao što to ponekad koristi svoj drevni latinski naziv Confoederatio Helvetica – Švicarska. U okviru "temnih", ksenofobskih, kao i "svetlih", prosveštenih teorija zagovora – upravo u Švicarskoj su se pojavili posljednji tamponeri, pererodivši se tamo u masone (takozvani "istočni put").
U nastavku, i bez slične beleristike, Švicarska predstavlja posebno političko i međunarodno pojavljivanje. Esli ne skazatʹ – âvlenie egzotičeskoe.
U napoleonovskom ratu Švicarska – stari ideal libertarijanca (novi – Island) – posjedovala je krajnje ograničenu i atomiziranu vladu, neredko su rukovodili čak i propovjednici-kalvinisti. Otsjuda i djelomično rodstvo političkih tradicija Švicarske s Engleskom i Šotlandijom u vremenima republike, ranijim stadijem prve francuske revolucije i povijesti kolonizacije Nove Engleske.
Po ironii sudʹby u 1798 g. Domovina Marata, Švicarska, bila je okupirana upravo Francuskom Republikom, au njoj je donesena konstitucija prema uzorku Francuske. No u 1803 g. u okviru “Akta posredničestva” Napoleon je potvrdio neovisnost Švicarske (nije isključeno, što je iz običnih u tadašnjoj elitnoj sredini masonskih simpatija).
Stoga, prema uvjetima koji su prošli u raznim razdobljima iu različitom obliku “prinuđenja k miru”, pustio je svojevrstan, ali sve više blizu federalnom uređaju Švicarske je bilo utvrđeno u tri posljednja ustava (aktivna – od 1999.). Pri ovom izvršni organ zemlje sastoji se od svega pola članova, a svaki od njih vodi jedno od ministarstva. Dvoje od njih počeredno ispunjava dužnost predsjednika i potpredsjednika konfederacije.
U 2014 g. Ovu dužnost obavljao je Didje Burkhalter, koji je igrao izuzetno važnu i značajnu ulogu u suvremenoj ukrajinskoj povijesti, budući da je njegov posjet u Moskvi 8. svibnja zadržao Putina, koji se činio iznimno osporavanim, prema pouzdano neizvjesnim iz razloga što sam uništio igru vlastitih emisara na Donbasu (bio otmijenjen planiran na 11. svibnja referendum). Zbog toga se Burkhalter u konačnici čak pretvorio u neki mem postsovjetskog segmenta interneta.
Međutim, Švicarska – općenito iu cijeloj – uopće ne teži nekoj ekspanzivnoj vanjskoj politici. Ona je iznimno usredotočena na sebe. Dakle, svi zakoni, usvojeni parlamentom, mogu biti potvrđeni ili poništeni na svenarodnom referendumu, za njegovo održavanje nakon prihvaćanja zakona u roku od 100 dana potrebno je sabrati najmanje 50 tys. potpisej. Što, u zajednici, teško. Stoga referendumi u Švicarskoj – pojava prilično često.
Na primjer, 1971. u skladu s rezultatom općenacionalnog referenduma žene su dobile biračko pravo, no njegovo uvođenje u svim kantonima završeno je tek 1990. Na taj način, Švicarska je postala posljednja europska država, koja je uredila žene u izbornim pravima s muškarcima. No, kao primjer, bilo koja prava žen-inostranaka do njih su svoje rodne figure umolčanija.
Princip podderžaniâ svâzej “među državami, a ne meždu vladami” omogućuje švejcarcima vesti dijalog sa svima (bez ovisnosti o političkim ili ideološkim soobraženjima).
Konkretno, Švicarska predstavlja treću državu tamo, gdje u njima postoje diplomatski odnosi. Upravo ona (na primjeru Gruzije) može kada-to poslužiti platformu i za ukrajinsko-ruske odnose.
Napominjemo da Švicarska konfederacija ne ulazi u vojne saveze, kao ni u ES. Međutim, u godinama 1990-e i 2000-e u pravu i zajednici pobijedio je postavku pomoću pojačane integracije s ES-om i više gibkosti traktiranja principa neutralnosti. Tako, u 2004. potpisan je "drugi paket" sektorskih sporazuma između ES-a i Švicarske, koji zajedno s "prvim paketom" (stupio na snagu 1. lipnja 2002.), predstavlja drugu vrstu alternativnog ulaska Švicarske u ES.
Više od toga, u okviru općenacionalnih referenduma, prošlih 2005. godine, građani Švicarske su se pridružili Šengenskom i Dublinskom sporazumu. Također su odobreni novi sporazumi o slobodnom preseljenju između Švicarske i ES-a (uključen u "prvi paket" sektorskih sporazuma) za nove članove koji su ušli u Savez 2004.
S tim u vezi nakon golemog proširenja ES-a prije 14 godina prihvaćena je dugoročna odluka o ulasku Švicarske u Eurosojuz koji nije “strateški cilj”, kao prije, samo “politička opcija”, ali nema namjere, niti mogućnosti.
Napominjemo da, usprkos cijeloj svojoj gornjoj eurointegraciji, Švicarska uopće pripada “konkuriruûćoj tvrtki”. Još u 1959. ona je postala jedna od stranih – učiteljica Europske asocijacije slobodne trgovine (EAST), koja je bila alternativna ES (i kao što su slični odnosi u bilo kojem savezu željeli kao novi predsjednik Sjedinjenih Država Donald Tramp, kao i njegovi europski vozači, koji su bili glavni strateg Belog doma Stivenom Bénnonom).
Sada u ISTOK ulaze osim Švicarske, samo Norveška, Island i Lihtenštejn. Istina, Ukrajina od početka 2010-h podržava EAST ograničene sporazume o slobodnoj trgovini – međutim, prema velikom broju naših mogućnosti nije dopušteno sadržajno koristiti ovaj ugovor. Danas (u okviru Brekzita) Velika Britanija se vrijeme od vremena vraća u ritorike o povratku u ISTOK, u kojem se to dogodilo.
Međutim, to nije jednostavan proces – ne govori se već o uzajamnom prepletanju mase dogovora između ES-a i ISTOK-a, kao i odvojenih zemalja ISTOK-a. Konkretno, on je Norveška (na primjer koji također “mole” britanski separatisti). Švicarska se, u obliku konkurentskih interesa svog bankovnog sektora, pojavljuje kao što je moguće više “portiti krov” Britancima u pitanju njihovog vjerojatnog povratka u ISTOK, s obzirom na posljedice krize 2008. prinudili samu Švicarsku potražiti bolne postupke u odnosu prema postradalim “anglosaksonskim” zemljama.
Međutim, već u ovom prosincu, usprkos nagradama Brussela, službeni Bern nije pristao na prihvaćanje novog zajedničkog sporazuma o budućim odnosima s ES-om. U rezultatu je objavljena nacionalna rasprava o projektu dogovora. Ranee Eurokomisija izjavila je da ako Švicarska ne podrži projekt sporazuma, od 2019. ona neće priznavati švejcarske birže, koje imaju značenje u djelovnoj aktivnosti Sojuza (i to je bolno). U koliko-to stepeni švejcarci su pali pod vruću ruku Brussela, koja se razumije s Londonom. Ne manje je Švicarska priopćila o namjerama da se završe konzultacije s Europskim savezom o novom sporazumu samo u 2019., unatoč zahtjevu ES-a da se to učini do kraja 2018.
U tom smislu, odnosi između Švicarske i ES-a reguliraju se otprilike dvostranim sporazumima, a sklon sustavu Brussel želi promijeniti njihov sporazum. Priopćenje, koje je početkom 2018. trebalo biti više tijesno povezivalo Švicarsku s njezinim najvećim trgovačkim partnerom, trebalo je biti napisano još XNUMX., ali je u Bernu objavljeno da dogovor može podupirati visok stupanj zarade i sustav zaštite radnih prava u zemlji.
ES zahtijeva od Švicarske da automatski prilagodi svoja pravila migracije i socijalno osiguranje zakonskom savezu. Ovoga švejcarca vsâčeski izbjegnu, k primjeru, u 2016. konfederacija predskazuemo odustala od ulaska u ES. Iako je zahtjev za ustupljenje bio podan još 1992., ali je Gornja palata parlamenta objavila komentar o zahtjevu.
Službenom Kijevu, između njih, bilo je povoljno jer je moguće teže uključiti Švicarsku u sustav europske integracije. To je povezano s osvrtom na pitanje repatrijacije nepravednih nažitih kapitala figuranata svrgnutog režima, budući da ovaj predmet Bern danas ima sve mogućnosti za odgovor na izbor.
Ne, naravno, reći da Švicarska uopće ne sudjeluje u složenim i spornim procesima, kao što je poznato, u sljedećim i sudskim procesima, no na njezinom području nastavlja djelovati princip "svoja ruka - vladaka". Kstati, s temama su se problemi nedavnog vremena suočili s ruskim istražiteljima (reč, posebice o klanu glavnog tužitelja Čajki). Danas smo nametnuli određene podvižke, moguće, iz-za razoblačenih akata ruskog špionaža u strani.
Unatoč napetosti u samom ES-u i njegovim brojnim vanjskopolitičkim simbiotima, slijedi procjena napora Švicarske u borbi protiv otimanja grčkog postsovjetskog novca. Ne u posljednjoj fazi stoga, da je u silu posebnosti suvereniteta malo što je obvezuje u ovom korisniku. U isto vrijeme primjer unutarnjeg uređenja Švicarske nastavlja privlačiti kao prave liberale iz susjednih zemalja Europe, tako i izdaleka.
A evo konspirologa točno će se napisati o ovoj alpijskoj konfederaciji još malo baka. Raznoj stepeni dostovernosti.
