2012. je bila teška godina u smislu turske vanjske politike. 2013. može biti još zanimljivija i izazovnija godina u smislu regionalnih problema.
Upravo smo završili tešku godinu za Tursku. Početkom 2012. naznačili smo da su primarna područja rizika Sirija i Irak izvan Turske, dok su PKK i kurdsko pitanje ostali primarna područja rizika unutar Turske. Sirijski problem doista je postao slijepa ulica turske vanjske politike. Kako se Assadov režim opirao promjenama, aktivna vanjska politika Turske došla je u slijepu ulicu i izgubila manevarski prostor dok je raskorak između “retorike” i “stvarnosti” rastao.
U 2012. Turska je vodila vanjsku politiku koja je bila aktivna u retorici, a opet pasivna i zarobljena u smislu stvarnosti. Tursko-irački odnosi postajali su sve napetiji zbog problema Tariqa al-Hashimija. Odnosi Turske i sjevernog Iraka ušli su u novu dimenziju što je bio pozitivan razvoj. Događaji poput mogućnosti da naš ministar vanjskih poslova bude uhićen u turkomanskoj regiji, iračke vlasti koje nisu dopustile slijetanje zrakoplovu s našim ministrom energetike i prosvjedi iračkog premijera Malikija da se "Turska miješa u iračke unutarnje poslove" povukli su još napetosti u uvjetima tursko-iračkih odnosa tijekom cijele godine.
Godine 2012. PKK je bio u ofenzivi. Turska vanjska politika pogrešno je protumačila i sirijski problem i Arapsko proljeće i na tim poljima zašla u slijepu ulicu. PKK je objavio rat Turskoj, želeći profitirati na ovim događajima. Pokušala je postići dominaciju na terenu, u jugoistočnoj regiji Turske. Prolilo se puno krvi. Međutim, u konačnici je ostao poražen.
Sirija, Irak i PKK bili su vrhunci 2012. Tursku su stavili kroz težak i opasan proces.
PKK unutra, Iran i Irak vani
2013. će također biti teška godina. U sljedećoj 2014. godini očekuju nas dva izbora od ključne važnosti: lokalni izbori i predsjednički izbori. Time je 2013. godina iznimno važna. U 2013. Turska se mora pokazati uspješnom i iznutra i izvana. Mora obnoviti svoju viziju vanjske politike dok istovremeno započinje proces koji će riješiti problem PKK. Vlada AK Partije i premijer Erdoğan barem žele doživjeti 2013. godinu ne kao godinu slijepe ulice, već kao godinu u kojoj se počinju rješavati problemi na određenim poljima. Poznato je da će uspješna 2013. uroditi i uspjehom na izborima 2014. godine. Iznutra to znači u najmanju ruku rješenje sukoba PKK-a ili odluku PKK-a da napusti svoje oružje. Stoga mislim da će vlada AK stranke biti vrlo aktivna na ovom polju u 2013. Ako Assadov režim završi u prvom kvartalu 2013. i počne post-Assadovo razdoblje u Siriji, što je moguće, onda bismo mogli reći da je problem PKK-a mogla ući u kolosijeke u smislu mogućeg rješenja 2013. Činjenica da je i Rusija povukla svoju potporu Assadu pokazatelj je da se Sirija brzo približava post-Assadovom razdoblju.U isto vrijeme, to nam pokazuje da su u 2013. glavna područja rizika za Tursku Iran i Irak, a ne Sirija. 2013. će prvenstveno biti godina Irana. Pitanje Irana zamijenit će pitanje Sirije i bit će središte agende naših međunarodnih odnosa. Trokut SAD-Izrael-Iran bit će ključni čvor ove godine. Mogli bismo očekivati da će Obamina administracija prikazati aktivnu i oštru vanjskopolitičku retoriku i postupke u svom pristupu iranskom problemu.
Iranski problem automatski implicira irački problem... Irak će predstavljati kritičnu nogu iranskog problema. Dok se Jalal Talabani razboljeva i dok se "Talabanijev jaz" - da posudimo izraz iz stranog tiska - pojavljuje u unutarnjoj dinamici Iraka, može se primijetiti da Irak ulazi u visoku razinu rizika. U 2013. godini doživjet ćemo vrlo ozbiljan i riskantan problem Iraka. Turska ovom problemu mora pristupiti iz šire i izmijenjene vizije. Turska mora uravnotežiti svoje odnose između vlada sjevernog Iraka i središnjeg Iraka i u potpunosti zagovarati cjelovitost Iraka, dok također poboljšava svoje odnose sa sjevernim Irakom, zauzimajući tako stav protiv sukoba sunita i šiita koji se temelje na sektama.
Odnose Turske i EU treba obnoviti
Problemi Iraka i Irana izvana, PKK iznutra... Potez koji bi poboljšao izglede Turske za uspjeh dok se nosi s tim problemima bio bi ponovno oživjeti odnose Turske i EU-a. U korist Turske je ponovno osnažiti odnose između Turske i EU-a i ojačati “EU sidro” turske vanjske politike.
U siječnju 2013. Irska će predsjedati Europskom unijom. U veljači ili svibnju 2013. francuski predsjednik Hollande posjetit će Tursku. Nadalje, 2013. bi mogla donijeti vjerojatan, ali ipak značajan ponovni početak pregovora o punopravnom članstvu u EU s povlačenjem nekih veta na poglavlja pregovora. 2013. također bi mogla biti godina u kojoj bi moglo doći do liberalizacije viza za Tursku kroz potpisivanje sporazuma. Prema komentarima Daniela Grosa, voditelja istaknutog think tanka CEPS-a: „Nadam se da će Europa izaći iz recesije … EU sebe još uvijek smatra premalim akterom da bi se nosio s regionalnim i globalnim problemima jednako prikladno kao veći vlast. Zbog toga je tako povučeno. Turska mora preuzeti inicijativu za ponovno oživljavanje odnosa Turske i EU.” Kemal Derviş također ima slično mišljenje: “Turska bi mogla preuzeti inicijativu i s ispravnim i funkcionalnim 'konceptom punopravnog članstva' ponovno oživjeti odnose Turske i EU u zajedničkom nazivniku obostranih interesa.” Također nam savjetuje da radimo u okviru “diferenciranog punopravnog članstva” koje nije unutar ekonomskog prostora Europe, ali u potpunosti sudjeluje u svim institucijama i procesima donošenja odluka u EU. “Takav bi pothvat mogao ubrzati punopravno članstvo Turske, vjerujem u to”, kaže on. Bedž EU-a vrlo je važan za Tursku. Ako Turska poduzme poteze koji će oživjeti odnose s EU-om, bit će u jačoj poziciji kako u odnosu na Iran i Irak, tako i u pogledu problema PKK-a. Doživjet ćemo tešku, ali zanimljivu 2013. godinu.
