Najnovije izvješće Stockholmskog međunarodnog instituta za istraživanje mira (SIPRI), objavljeno 10. ožujka, otkriva da napori Europe da smanji svoju ovisnost o američkim obrambenim sposobnostima i dalje predstavljaju izazovan zadatak.
Europska borba za obrambenu autonomiju
Europske države sve više poduzimaju korake bez presedana u izdvajanjima za obranu. Među tim naporima je i pokušaj smanjenja oslanjanja na Washington, potez na koji je dijelom utjecala politika bivšeg američkog predsjednika Donalda Trumpa.
Prema izvješću, europske zemlje i dalje značajno ovise o naoružanju američke proizvodnje. Od 2020. do 2024., 64% uvezenog oružja od strane europskih članica NATO-a došlo je iz SAD-a. To je povećanje u odnosu na 52% zabilježeno između 2015. i 2019.
Američka dominacija na globalnom tržištu oružja
Sjedinjene Države ostaju vodeći svjetski dobavljač oružja. Njegov udio u svjetskom izvozu oružja porastao je s 35% u razdoblju 2015.-2019. na 43% u posljednje četiri godine. Naime, po prvi put u dva desetljeća, Europa (35%) je pretekla Bliski istok (33%) kao najveći primatelj američkog oružja.
Strah od promjena američke politike
Trumpova obustava vojne pomoći Ukrajini nakon spora s predsjednikom Volodimirom Zelenskim izazvala je zabrinutost diljem Europe. Strah da bi Washington mogao poduzeti slične akcije protiv europskih saveznika potaknuo je rasprave o smanjenju ovisnosti o američkoj obrambenoj potpori. Međutim, kao što rezultati SIPRI-ja pokazuju, postizanje ovog cilja nije trenutno.
Američka moć nad europskom obranom
SAD uživa tehnološku i logističku nadmoć u obrani, što mu daje značajan utjecaj na europske vojne sposobnosti. Nekoliko ključnih oružanih sustava ilustrira ovu ovisnost:
- F-16 borbeni zrakoplovi ne može se prenijeti u zemlje treće strane bez odobrenja SAD-a.
- Proturaketni obrambeni sustav Patriot potrebna je raketna potpora SAD-a kako bi učinkovito funkcionirala.
- Raketni sustavi HIMARS oslanjaju se na GPS koordinate koje kontrolira SAD
- F-35 borbeni zrakoplovi može biti tehnički utemeljen od strane SAD-a ako je potrebno.
Povijesno gledano, europske su zemlje djelovale u okviru saveza i strateških načela. Međutim, nedavni razvoj događaja ukazuje na sve veću hitnost diversifikacije i jačanja obrambenog sektora Europe.
Hoće li Europa nastaviti kupovati američko oružje?
Unatoč sve većim zahtjevima za neovisnošću obrane, mnogi analitičari vjeruju da će Europa ostati ključni kupac američkog oružja. Pieter Wezeman, viši istraživač u SIPRI-jevom Programu za prijenos oružja, primjećuje da dok Europa ulaže napore u jačanje svoje industrije oružja, duboko ukorijenjene transatlantske obrambene veze i dalje postoje. Zemlje NATO-a u Europi naručile su oko 500 borbenih zrakoplova američke proizvodnje, među ostalim oružjem.
Francuska i Italija rastu u izvozu oružja
Podaci SIPRI-ja ističu Francusku kao vodećeg izvoznika oružja unutar Europske unije. Prestigavši Rusiju, Francuska je sada na drugom mjestu u svijetu nakon SAD-a. Između 2020. i 2024. francuski izvoz oružja u druge europske zemlje porastao je za 187%, uglavnom zahvaljujući prodaji Grčkoj, Hrvatskoj i Ukrajini. Indija i Katar i dalje su najveći kupci u Francuskoj.
Italija je također zabilježila značajan porast izvoza oružja, popevši se s 10. na 6. mjesto na globalnoj razini, uz rast prodaje od 138%. Poljska, još jedan izvoznik oružja u usponu, zabilježila je nevjerojatan porast od 4031% u trgovini oružjem.
Vodeći europski uvoznici oružja
Velika Britanija je na vrhu ljestvice kupaca oružja u Europi, a slijedi je Poljska, koja je zabilježila rast uvoza oružja od 508%. Treća je Nizozemska, dok je najveći pad zabilježila Italija sa smanjenjem uvoza od 27%.
Ne iznenađuje da je najveći uvoznik oružja u Europi u posljednje četiri godine bila Ukrajina, čiji je uvoz porastao za neviđenih 9627% zbog tekućeg rata s Rusijom.
Turski sve veći izvoz oružja
Turska je postala značajan igrač na globalnom tržištu oružja, što se odražava u nalazima SIPRI-ja. Od 2015. do 2019. udio Turske u globalnom izvozu oružja bio je 0.8%. Međutim, između 2020. i 2024. ta se brojka više nego udvostručila na 1.7%, što predstavlja povećanje od 103%. Turska je sada na 11. mjestu među 25 najvećih svjetskih izvoznika oružja.
Najbolji uvoznici tursko oružje u tom su razdoblju bili Ujedinjeni Arapski Emirati, Pakistan i Katar. U međuvremenu je uvoz oružja u Tursku pao za 33%, smanjivši svoj udio u globalnom uvozu oružja na 1.1%.
Tursko strateško širenje u Africi
Turski diplomatski angažmani u Africi također se odražavaju na trgovinu oružjem. Kako je zabrinutost za sigurnost eskalirala, zapadnoafričke države udvostručile su uvoz oružja u usporedbi s razdobljem 2015.-2019. Turska je sada među tri najveća dobavljača u regiji, uz Kinu (26%) i Francusku (14%), pri čemu Turska i Rusija imaju po 11% udjela.
Pad prodaje oružja u Rusiji
Ruski izvoz oružja suočio se s dramatičnim padom, pao je za 62% prema SIPRI-ju. Stručnjaci to pripisuju ratu u Ukrajini, koji je povećao domaću potražnju Rusije za vojnom opremom, uz zapadne sankcije koje ograničavaju trgovinu oružjem. Rusija je i dalje ključni dobavljač Indije (38%), Kine (17%) i Kazahstana (11%), ali njen utjecaj na globalnom tržištu opada.
Budućnost europske obrane
Dok geopolitičke napetosti traju, Europa se suočava s kritičnom odlukom: nastaviti se oslanjati na američku vojnu potporu ili ubrzati napore prema obrambenoj samodostatnosti. Dok transatlantske obrambene veze ostaju jake, pritisak na europsku obrambenu autonomiju dobiva na zamahu. Nadolazeće godine pokazat će može li se Europa osloboditi američke dominacije ili ostati ključni igrač u strateškoj obrambenoj mreži Washingtona.
