Muhammad Ali, nadničar u srednjim šezdesetima, otrcanog izgleda, sjedi bos na zemlji u jutarnjim satima u selu u Pakistanu, u gradu na granici s Indijom. Proveo je 30 napornih godina svog života radeći u nekoliko tvornica u Karachiju, namamljen lažnim obećanjima visokih plaća i socijalne pomoći.
“U želji da promijene moje životne uvjete, moji su me poslodavci izdali čak pedesetak puta u obliku komercijalnog podmićivanja preko raznih privatnih tvorničkih poduzetnika i njihovih agenata koji angažiraju radnu snagu”, rekao je.
Zemlje u razvoju su bile pod vlašću zemljoposjednika, industrijalaca, vojske ili uvrnute kombinacije svega troje. Zajedno, ova vladajuća elita, potpomognuta krotkom birokracijom i ljubaznim pravosuđem, kontrolira i profitira od mnogih resursa koje nudi svijet u razvoju. Zabačene mase, neobrazovane i obespravljene, ali otporne po prirodi, tiho su patile, generaciju za generacijom. S malo nade u svojoj zapovijedi, pronalaze kompromitiranog samotnjaka u svom svjetovnom okruženju. Njihovo se stanje nije promijenilo i vjerojatno se nikada neće promijeniti. Čak su gadno zarobljeni među skupinama nedržavnih počinitelja komercijalnog podmićivanja protiv kojih do sada nije postojao odgovarajući zakon.
Konvencija Ujedinjenih naroda protiv transnacionalnog organiziranog kriminala, koja je stupila na snagu u rujnu 2003., zahtijeva od država stranaka da razmotre utvrđivanje korupcije u nevladinom sektoru kao kaznenog djela. Konvencija Ujedinjenih naroda protiv korupcije, koja je stupila na snagu 14. prosinca 2005., potiče države članice da kriminaliziraju javno i privatno komercijalno podmićivanje. Prema UNODC-u, korupcija, mito, krađa i utaja poreza koštaju zemlje u razvoju oko 1.26 trilijuna američkih dolara godišnje.
Svjetska banka napominje da od sitne korupcije u pružanju javnih usluga najviše trpe siromašni. Empirijska analiza pokazala je da siromašni plaćaju veći udio svojih prihoda na mito nego bogati. Studija MMF-a pokazuje da povećanje korupcije od samo 0.78 posto smanjuje rast prihoda najsiromašnijih 20 posto ljudi u zemlji za 7.8 posto godišnje. Završno priopćenje sa samita G2006 u Sankt Peterburgu 8. jasno je: čisti učinak korupcije najizravnije i nerazmjernije osjećaju siromašni.
Procjenjuje se da je 100 milijardi dolara zajmova Svjetske banke izgubljeno zbog korupcije od osnutka Banke u prosincu 1945.; kad se uključe i druge multilateralne razvojne banke, brojka se penje na 200 milijardi dolara. Takvo 'curenje' dovodi do toga da pomoć 'nestane' prije nego što stigne do siromašnih.
Uobičajeni upit i pritužba u ime mnogih stranih klijenata koji žele ulagati u treći svijet je da ne postoje posebni federalni i pokrajinski zakoni koji se tiču komercijalnog podmićivanja, već zakonske odredbe koje se bave općim pitanjima kao što je kazneno djelo zlouporabe povjerenja. Varanje, nestašluk, izrada lažnih dokumenata, iznuda i krađa mogu se pozvati na slučajeve komercijalnog podmićivanja. U regiji južne Azije, neki opći dijelovi propisuju sedam godina zatvora za uobičajenu prijevaru i prijevaru. S obzirom na činjenicu da nijedna od ovih odredbi posebno ne pokriva komercijalno mito, primjenjivost ovih odredbi može biti različita ovisno o okolnostima u pitanju.
Temeljni uzrok svih takvih problema je 'feudokracija', defektan sustav upravljanja kojim dominiraju feudalni zemljoposjednici koji potiče korupciju kao kulturu i komercijalno podmićivanje kao praksu. To je rezultiralo nemarom temeljnih zakona koji definiraju moralni karakter ustava zemlje, koji propisuje da se samo osobe dobrog karaktera, mudre i poštene mogu kvalificirati za političke i zakonodavne procese.
Paralizirani pravosudni sustav idealan je za promicanje korupcije i komercijalnog podmićivanja jer osigurava da će oni i dalje proći bez ikakvih šteta. Zato su vojni sudovi morali biti uspostavljeni u raznim vojnim pučistima za brzu pravdu, koja je dovela u pitanje demokraciju i dobro upravljanje također pokazujući bit službenog priznanja neuspjeha pravosudnog sustava.
Prošlogodišnja kampanja Međunarodnog dana borbe protiv korupcije (9. prosinca) istaknula je da je djelovanje protiv korupcije imperativ za postizanje nedavno usvojenih ciljeva održivog razvoja (SDG). Njihov cilj je, između ostalog, okončati siromaštvo, zaštititi planet i osigurati prosperitet za sve.
U svojoj poruci na taj dan, glavni tajnik Ujedinjenih naroda Ban Ki-Moon istaknuo je da su se stavovi prema korupciji dramatično promijenili. “Dok su se nekoć mito, korupcija i nedopušteni financijski tokovi često smatrali dijelom troška poslovanja, danas se korupcija široko – i s pravom – shvaća kao kriminalna i korozivna”, rekao je.
Izvršni direktor UNODC-a, Yury Fedotov, naglasio je da je Dan prilika da se oda priznanje za rad koji je poduzet protiv korupcije i mita, ali i da se zacrtaju budući napori da se svijet oslobodi tih zločina.
"Ova je godina bila još jedna prekretnica u ovim aktivnostima", rekao je, ističući da se šesta sjednica Konferencije država stranaka Konvencije o borbi protiv korupcije okupila u Sankt Peterburgu, u Rusiji, kako bi se održao dijalog o globalnoj borbi protiv korupcije. korupcijske aktivnosti.
“Bilo je niza uspjeha, uključujući područja povrata imovine, sprječavanja korupcije i mita, razvoja javno-privatnih partnerstava i pokretanja drugog ciklusa mehanizma revizije prema [Konvenciji],” izjavio je.
Osvrćući se na održivi razvoj, g. Fedotov je rekao da kada korupcija i mito uspiju, cilj pravednosti i jednakosti propada. Doista, cijele zajednice mogu ostati bez infrastrukture, bolnica ili škola. No, korupcija također potkopava vitalne procese natječaja, šteti industriji i ponižava konkurenciju.
Cilj 16 SDG-a nastoji znatno smanjiti korupciju i mito, kao i promicati pristup pravdi i učinkovitim, odgovornim i transparentnim institucijama. Korupcija, mito, krađa i utaja poreza koštaju zemlje u razvoju oko 1.26 trilijuna američkih dolara godišnje; ovaj iznos novca mogao bi se iskoristiti za podizanje onih koji žive s manje od 1.25 dolara dnevno na iznad 1.25 dolara tijekom najmanje šest godina. Vladavina prava i razvoj u značajnoj su međusobnoj vezi i međusobno se osnažuju, što je čini ključnom za održivi razvoj na nacionalnoj i međunarodnoj razini.
Povijesno i statistički gledano, najaktivniji sudionici u korupciji uključuju više od četiri kolosalna sektora južnoazijskih i afričkih regija: policija i provedba zakona, pravosuđe i pravne struke, energetski sektor, porezi i carine, zdravstvo i obrazovanje te zemljišna administracija. Političko pokroviteljstvo, sukobljeni interesi, trgovina utjecajem i drugi oblici demoralizirajućih radnji trenutno promiču komercijalno podmićivanje u siromašnim zemljama, kojima je potrebno pravedno zakonodavstvo da bi se to prevladalo.
I korupcija i mito napadaju temelje demokratskih institucija iskrivljujući izborne procese i izvrćući pravila zakona. Mnogi ljudi, posebice siromašni, žene i manjine suočavaju se s potrebom davanja mita kako bi dobili pristup osnovnim uslugama. Komercijalno podmićivanje potkopava demokratske institucije, usporava gospodarski razvoj i doprinosi nestabilnosti vlade. Ako se odgovarajući zakon protiv komercijalnog podmićivanja ne uvede i ne provede, milijuni radnika i ljudi poput Muhammada Alija u Pakistanu i drugim dijelovima svijeta i dalje će biti pljačkani i žrtve prevaranata. Takve su prakse ključne prepreke napretku i prosperitetu, nesrazmjerno štete siromašnima i velika su prepreka u postizanju komercijalne transparentnosti.
