Preokret iz "arapskog proljeća" na Bliskom istoku dao je 30 milijuna Kurda, koji uglavnom žive u dijelovima Iraka, Turske, Sirije i Irana, nove nade za njihov dugogodišnji san o neovisnosti. U nizu priča, dopisnici Glasa Amerike s Bliskog istoka i iz Washingtona otkrili su da kurdske težnje nailaze na kompliciranu stvarnost na terenu.
Vrijeme je ručka, a ćevapi se peku na roštilju u novootvorenom kurdskom restoranu na području Washingtona.Hekmat Bamarni došao je ovamo iz sjevernog Iraka 1970-ih i sjedi za stolom u restoranu s muškarcem koji na čelu nosi ožiljak od rane od gelera.
Obojica su bili kurdski borci za neovisnost poznati kao Pešmerge, ili "oni koji se suočavaju sa smrću".
"Kao Kurd, da, imamo san kao i svi drugi - kao Turčin, Arap, Iranac", rekao je Hekmat Bamarni. “I mi želimo neovisnost.”
Ali Kurdi u Iraku i drugdje pretrpjeli su oštre represije u potrazi za tim snom.
Kao najveća etnička manjina na Bliskom istoku bez države, Kurdi su svojedobno ovisili o oružanoj pobuni koja je vršila pritisak na njih.
Ali američka invazija Iraka, pobune Arapskog proljeća i drugi nedavni događaji na Bliskom istoku učvrstili su njihove političke ambicije.
"Ovo je svakako trenutak promjene i uzbudljiv trenutak za Kurde i one koji proučavaju Kurde jer se čini kao da se granice koje su postavljene u razdoblju formiranja države pokidaju", rekla je Denise Natali, stručnjakinja za Bliski istok Sveučilište nacionalne obrane u Washingtonu.
Čini se da je to slučaj u Siriji, gdje su Kurdi preuzeli kontrolu nad većim dijelom sjeveroistočnog vrha te zemlje usred nacionalne protuvladine pobune.
U međuvremenu u Turskoj, Kurdi koriste nove slobode bez presedana kako bi preokrenuli godine diskriminacije i otuđenja.
U Iranu, zapadni udar na Teheran zbog njegovih nuklearnih ambicija dao je iranskim Kurdima nadu u promjenu.
A u Iraku, Kurdi sami upravljaju svojim poslovima u sjevernom dijelu zemlje od svrgavanja režima Saddama Husseina.
Ali Natali je rekla da je ova samouprava prisilila vođe iračkih Kurda da se suoče s geopolitičkom realnošću u regiji bez izlaza na more.
“Opstanak regije ovisi o otvorenim granicama i pozitivnim ili barem radnim odnosima sa susjednim državama”, rekla je.
Natali je rekla da susjedne države često izigravaju kurdske frakcije jedne protiv drugih, ostavljajući Kurde otuđenima i uhvaćenima u nacionalnu politiku ili regionalne sporove.
Michael Rubin, bivši dužnosnik Pentagona sada na American Enterprise Instituteu, rekao je da sami kurdski čelnici često na riječima govore o nacionalističkim težnjama jer priznaju realnost.
"Upravo sam se vratio iz Kurdistana", rekao je. “I svakako među studentima, među profesorima, među intelektualcima – ali ne i među političarima – postoji stvarni strah da opet imamo neovisnost u svom dohvatu i da će susjedne sile i naši vlastiti političari spriječiti da se to dogodi jer oni' uvijek ne možemo postići konsenzus."
Ali Rubin kaže da mlađa generacija Kurda, inspirirana svojim arapskim kolegama, postaje sve nestrpljivija prema svojim političkim vođama jer vide uspjehe postignute u Arapskom proljeću.
A diljem Bliskog istoka, kurdske frakcije poduzimaju korake kako bi kontrolirale svoje sudbine.
(GLAS)
