Savršenstvo
Njegovo se budto vybacilo u svemir: opšta tma, nikakve gravitacije. On je bio daleko od zvjezd. Prâčet v glubine glaz kipâŝuû slezu. Od komka u gorle, on skrutisao gorlo:
«Stao sam ništa i nisam, stremâsʹ k savršenstvu. Moe lûbopytstvo nije priznavalo granicu. Ne mogu se ograničiti samo na jednu sferu. Htio sam postati herojem u svim sferama koje su me privlačile. Pokoriti sve gorizonte, razrušiti sve zamke, uhvatiti sve gorode… »
On opozdal? Ili je bilo još previše rano. Ili je to najprikladniji moment; on nije to shvatio. Međutim žiznʹ ne byla šutkoj. Sverkaûŝij meč vremeni razrezal ego žiznʹ. Pravda byla bezžalosnoj: surovoj i svirepoj. Večne ambicije, entuzijazam, netrpeljivost. Žadnost poraboŝaet; Ili tebe ili drugih. On još nije obuzdao sve okove ove života:
«Ja – oblomki mečty, načatoj s volneniem i ostalʹnoj nezavršennoj. Ovo nije bilo neudačej. To je bilo malim željama održavati uvijek i vezde pobjedu i nepredolimoe želju obretati nove utiske. Kako sam samo stavio kakvu-ili novu cjelinu, ja sam tu želju postigao u svojoj glavi. Oh! Ovaj neutolimyj apetit!
Kaže da je posao, koji sam započeo, trebao biti na visokoj razini savršenstva iz bilo kojeg viđenog ranije: sve ili ništa. Ona je trebala biti ovdje realizirana. Inače, ja neobʺâsnimoe čuvstvo poraženiâ stisnulo moju grudʹ».
On ne bi mogao ponijeti ovo. Međutim, tako nije trebalo biti. On jednostavno ne može «ostati ni s čim». On je bio usred stadiona, demonstrirajući najbolje iz svojih nastupa. Ipak, ogromni tolpi ljudi jednostavno ga nisu primijetili. On je osjećao da nije popao na to mjesto. Više od toga, on je čak bio siguran u ovo. Ne! Ne! To nije moglo biti pravedno. On se ne bi mogao složiti s takvim koncem svojeg života. On je govorio: «Pjesnici, umjetnici, pisci, heroji, šampioni, lideri, polkovodici…! Ja jedan iz vas. Vy menâ slyšite?”, a zatim dodao:
«Pokušao sam istovremeno izvršiti nekoliko radova, jer su iz njih morali biti odvojeno drugi ljudi. Još i u samom savršenom videu. Doveo sam svoj ogromni potencijal do granice. Tako da je on potpuno opustošen i rastračen. Svaki put, kad pogledam u ogledalo, zadivljeno se pitam: zaista je li ovaj čovjek s licem mladog partnera – to sam ja? Ja sam se osjećao opustošenim iz-za svega ovog bremena i istoćenja. Ne mogu ulybatʹsâ vdovolʹ. Nisam bio u stanju da snimim ovu odeju cele vaše odgovornosti koja mi se uzvalila».
On je bio samo siguran u veličinu svog unutarnjeg potencijala, što čak i nije smatrao potrebnim za njegovo otkrivanje. On je govorio: «… u svakom slučaju…» – i ništa nije napravio. Zlato se pojavljuje zahvaljujući ognju, kako i željezo zahvaljujući nakovali. Međutim, ljudi nisu uspjeli postići savršenstvo i sozrevaniâ, ne projdâ pri étom ispytaniâ. Opora na potencijal i prebivanje u udobnosti, govoreći «… u svakom slučaju…» okutalo je njegove pokrove leni. On očerstven, stal neuklûžim. Tako je ruda ostala u samom srcu gore. Ne dobytoj i neispolʹzovanoj.
«Morao bih biti Van Gogom. Zatmit Sultanija Fatiha. Moje knjige trebale bi biti pribrojane u svjetskoj klasici. Moe oratorskoe majstorstvo, a politika – privući … Morao bih govoriti sa sedamdesetak postotaka svega čovječanstva na njihovom rodnom jeziku… »
Daby uspjeti kuda-ili, morate ući. Uehatʹ: migrirovatʹ ot sebe. Nema svijeta bez gorenja. Razve sveča ne taet, osveŝaâ? Sve su ove misli obretali čëtkie očertaniâ u njegovoj glavi. Ponimanje toga, da je njegova djelatnost s svakim dnom mogla samo uspjeti, sve ga je više terzalo.
“Što se dogodilo? U meni su se pojavile glazne zračke. Pleči svodilisʹ. Neobična bol jednostavno je uzburkala moju glavu. Golod bednâkov lišil me sna, a ravnodušie bogatyh lišalo me odmora. Ili bi se smirilo o razroznennosti Turskog i Islamskog mira?
Dobro požalovatʹ k «stolu» savršenstva. Čovjek – znači nedostatnost, slabost i lišenost. Saberite sve naše instrumente i opremu; pet organa osjećaja. Ovo sve što kod nas ima…
Nikogda! Nikogda ne prenebregajte svojim osjećajima! Sve, što smo saznali o istini, bilo je zahvaljujući upravo tim petim osjećajima. No ako bi samo problem bio u prisutnosti tih pet osjećaja, bio bih spokojnim, kao životnim. Moje znanje je bilo okutano u knut plennikov. Svega samo pet osjećaja i slugi, nesustvujuće vodu u našem znanju.
Razve perfekcionizam nije bio sindromom obožestvenosti, bolest faraona?
«Što s ovim učiniti: Soznanije – otkriće savršenstva. Toska po vječnosti i božestvenosti postoji u svakoj duši. Ako bi ljudi zaista ponjali, što su umrli, nitko se nije sdvinuls s mjesta u ovom carstve smrtnyh. Sve proizvedena umjetnost govori o božestvenom ili vječnom. Sve djelo u preporukama. Možete li očekivati stvaranje od postojećih ramki? Dlâ vyraženiâ Soveršenstva trebovalosʹ devânosto devâtʹ imen».
Nu kako su tada zakončilisʹ sve stradaniâ?
«U drugom sam se vratima otvorila. Na njemu je bilo napisano tako: «Slova»! Tog sam dana odlučio rastopiti sebe i izbaciti riječ. Slova… kriki, plač, molitva, kazn, sloboda, pravednost… i ljubav!»
Čego vy želite?
«Niko nije uznao ob Isuse, ako s njim u blizini nije bilo apostolov. Niko se nije sjetio Proroka Muhammada (mir Emu), koji je bio Milost za dva mirova, ako ne bi njegovi spojednici. Â prošu bratʹev, koji me pojmut. Tovariŝi, mogu reći: «Pusti moje roditelje, moje oči budu prinesene u žrtvu radi vas!»
Pridružujem se ovoj molitvi u ime Togo, Kto narëk Sebâ imenem al-Mudžib Svoj imenem al-Mudžib. Togo, tko ne otvergaet naše molby.
«Ne može biti dijete bez materine, pohoron bez prisutnih i borba bez zastave… Ne može biti!»
